Opel Manta GSE Elektromod

Podmukla tutnjava, duboki bas i prodorni istočnjački rap. Prilazi nam na semaforu i zaustavlja se lijevo pokraj nas. Ili bolje rečeno, iznad nas, golemi Range Rover V8 Supercharged. Dva dobro raspoložena mladića naviruju se kroz prozor i gledaju našu Mantu. ‘Stari imaš opako dobru pilu, može li se kupiti?’ ‘Uff, ne nažalost! Ovo je unikat’ – odgovaramo. ‘Šteta, odličan oldtimer’ – nastavljaju mladići s pričom prije nego što Range Rover, grgljajući na 23-inčnim naplatcima, nestane duboko u noći.

Klizimo do sljedećeg semafora. Ove vruće i sparne ljetne noći vikendom kao da su stvorene za vožnje središtima gradova u retro modernoj inačici legendarne Mante. Koje su to godine bile, lude sedamdesete! Kada je ugledate, nema veze jeste li mlad ili star, žensko, muško ili nešto između. Nije važno kakvi su vam stavovi i kojoj kulturi pripadate. Svi, ali redom svi, odbacuju svoje e-romobile, pale mobitele i dolaze s pitanjima. Tonom pitanja.

Opel Manta – čista dosada! Šalite se? Jeste li ozbiljni dok to izgovarate? Ova Opel Manta GSE, žuto-crno putovanje u prošlost i budućnost u jednom, svakoga će izuti iz cipela. Tko god se sjetio reinkarnirati je u e-varijanti, sada se može zadovoljno smiješiti. Čekajte, zauzdajmo malo vrijeme i vratimo se nekoliko sati u prošlost. Nalazimo se u Opelovoj Classic radionici. Nosnice nam osjećaju benzinski parfem – ulje, koža, guma… Sve zajedno u vrlo visokim dozama. Povijest kao da se ukazuje kroz velike, ravne tvorničke prozore. Malo o Opelovim postignućima. Opel Victoria Blitz, polutrkaći bicikl, pronio je ime i oznaku. Pamte se pobjede na 560 utrka, a marka će kasnije postati globalno vodeći proizvođač bicikala s više od 2,6 milijuna isporučenih jedinica.

Misli nam se polako vraćaju kroz nešto noviju povijest, sjećamo se rekordnog vozila RAK2, u glavi prebiremo modele poput Kadetta, Rekorda, Kapitana, Monze… A gdje su još i heroji utrka kao DTM Omega i Calibra ili Kadett GSI sa 115 KS i full-digitalnim instrumentima. Mogli bismo tako cijeli dan – a i noć. Ah, naravno i Manta A i B iz jedne ere kada je Opel bio velik i prednjačio u razvoju. Tada je i Russelsheim bio jedan od najvećih autogradova u Europi. Da, da, znamo, Manta je bila iz Bochuma, ali za dobru priču treba malo pjesničke slobode. Slušate li dugogodišnjeg Opelova ‘kipara’ Hansa Coldeweya, to ionako u početku nije važno.

Način na koji govori o svom poslu s iskričavim očima oduševljava. Od rada na Manti, GT-u i raznim drugim modelima, sudjelovao je i na više vrsta studija (‘Ako bi netko od glavešina prelijepio crnu traku preko njih, znali smo da je ta ideja mrtva’). Bio je dio Mante A od samog početka. Također s GT -om, gdje su modelirali rotirajuća svjetla.

‘Netko je donio još jedan transformator i lampe, pritisnuli smo tipku i izgorjeli su. Tako je to bilo. Dobra stara vremena. Na Manti A sam radio od 1970. do 1975., sveukupno od 1956. do 1995. u Opelu. (Iako su mu nudili čak 1000 maraka mjesečno više u Mercedesu, nije htio otići).’ Gospodo, čovjek ima 85 godina i svojom energijom može zasjeniti većinu današnjih mladića.

Ništa pametni telefoni, ništa računala – plastelin i rad ruku. ‘Šipke su bile pakirane u paru, zagrijali smo ih u pećnici na 60 stupnjeva da omekšaju, a zatim ih prstima nanijeli na pjenastu jezgru modela u omjeru jedan naprama pet. Uvijek je bila dva centimetra manja. Stolari su izradili jezgru od pjene i šablone, dizajneri su zatim crnom trakom proširivali linije, a mi smo na tome radili alatima. Ti su modeli kasnije postavljeni u zračni tunel u Stuttgartu, gdje smo nastavili optimizirati oblik. Koeficijent otpora morao je odgovarati’ – objašnjava Coldewey. I zaključuje – ‘Uvijek smo mogli kreativno raditi i ponekad isprobati nešto što šef nije nužno želio. Imali smo samo dva tjedna za doradu studije. Bez računala.’

U to je vrijeme Opel sam izrađivao gotovo sve, i to poprilično dobro, kao što oblik Mante A potvrđuje i dan-danas. Ostaje bezvremenski i elegantan, vrlo tečan. Vraćamo se u sadašnjost, sjedimo iza upravljača neonske žuto-crne bombe. Bombe čija se eksplozija ipak ne čuje jer je isključivo električna. Mantinih 108 kW/147 KS i 255 Nm pogone ovaj jedinstveni automobil od gotovo 1,2 tone. Više ne govorimo o prototipu, projekt šačice ambicioznih Opelovih radnika odobren je i osjeća se prirodnije od nekih novih automobila.

Vizor govori digitalno

Odmičemo se na tren od automobila samo da bismo bolje spoznali što su Philipp Rockl i njegove kolege iz odjela za svjetla zamislili i montirali na prednjem dijelu – vizor masku hladnjaka kao RGB-zaslon. Čak i ako vam bumerang dnevna svjetla ili LED-farovi ne djeluju poznato, ostatak je vrlo izražajan. Sve skupa komunikativno, cool, rekli bismo ikonski ako smijemo posuditi tu riječ od ruskih svetaca. Junior Rockl, jednako inspiriran, opušten i uvjerljiv kao i senior Coldewey, nastavlja pričati o komunikacijskim formama koje ovakav zaslon nudi. ‘Ovako bi nešto mogli zakonodavci već sutra odobriti ili čak i propisati kao obavezno, dođe li do autonomne vožnje.’ Primjerice, ‘pomakni se ulijevo’, pisat će u retrovizoru dok vam ovaj starodobnik prilazi. Osim toga, na zaslonu mogu pisati i korisne informacije poput pokazatelja napunjenosti baterije. Sve u okvirima propisanog – ‘Naravno, moramo ispuniti vrijednosti boja, pa su tu bijela i žuta s laganim prijelazom u plavo. Crvena u vožnji nije dopuštena čak ni u obliku tekstova.’

‘Booster oduševljenja’

Bilo kako bilo, grafike izgledaju vrhunski. Uostalom i cijeli automobil izgleda vrhunski. Pravi električni ‘booster oduševljenja’. Sam po sebi razumljiv, originalan, drukčiji, vrijedan povjerenja. Ovo je model koji gleda daleko naprijed, ali zna odakle dolazi. Komentari poput – ‘Roditelji mog prijatelja su nas u ovakvom razvozili po sportskim aktivnostima.’ ili ‘Joj, susjed mi je imao baš takav. Spušten s glasnim ispuhom’ – stoga ne čude. Tja, ispušnu cijev na GSe baš i nećemo vidjeti, ali je tu zato originalni četverostupanjski ručni mjenjač s dugom ručicom i hodovima. Standardno bi druga bila dovoljna za kretanje, pa brzo u treću i četvrtu koja bi pokrivala većinu potreba.

GSe se pak vozi s onom zdravom krutošću koju vozači rado prihvaćaju, kao da ništa drugo ni ne dolazi u obzir. Na stražnjoj osovini laganog originala nalazi se baterija kapaciteta 31 kWh pa je tvrđe Spax-podvozje spremno kompenzirati voznu dinamiku. Misija ispunjena, 1,2 tona teška Manta djeluje iznimno agilno na svojim 17-icama (gume: 195 sprijeda, 205 straga) dok vozimo velikim tvorničkim područjem pa kroz ulazna vrata van na otvorenu cestu te naposljetku autocestu. GSe ostaje stabilan u svim uvjetima, a uz 200 km dosega dodatno stečeno povjerenje nam se miješa s oduševljenjem dok polako klizimo u toplu noć.

Veličanstven spoj tradicije i modernizma. Tek bi digitalni zasloni iz Mokke u kupeu iz 70-ih mogli izgledati čudno. No ovdje su uklopljeni u tanku, elegantnu armaturu i srećom ne bodu oči. Uostalom, GSe kao da podsjeća da je i Monza GSE svojevremeno imala digitalne instrumente. Međutim, činjenica jest da su s alkantarom, ukrasnim prošivcima i sportskim sjedalima iz Mokke S ljudi iz Opela napravili prvoklasni kupe koji podjednako zapanjuje uskim nosačima krova koliko i poziva na oprez dok hvatamo sportski volan bez zračnih jastuka – i servopotpore. Čak iako masa nije prevelika, a njezina raspodjela dobro odmjerena. E-kupe se izvrsno snalazi u gradu, no vozač mora računati da GSe – bez obzira na struju – ne nudi i klimatizaciju. Stoga prozori dolje, zrak unutra, a otvorena komunikacija je ionako potrebna jer vas svi žele nešto pitati.

Posebno u zastojima. Manta je poput svjetlosti za mušice, u našem slučaju za mladiće u tuniranom Mini JWC-u ili AMG-u. Čak i kad mi stvaramo gužve strpljivo čekajući da nas fotografiraju, nitko se posebno ne uzbuđuje. Svi ostaju opušteni i s mnogo pitanja. Ne, ne, nije to novi automobil, donator Berlinetta je imao više od 50.000 kilometara. Najozbiljnije. Na kraju noći pripisujemo dodatnih 130 km podvučenih istinskim oduševljenjem. Zapravo, mogli bismo još desetak odvesti u ovoj suptropskoj noći te potpuno sami, za promjenu. Manta, nadam se da se vidimo ponovno – i to brzo!