Nissan Navarom po Islandu – Ispod vulkana

Eyjafjallajökull je jedan od onih islandskih jezičnih zapetljaja nad čijim su izgovorom 2010. očajavali novinari diljem svijeta. Tada je, naime, vulkan privremeno blokirao europski zračni promet svojim kilometar visokim oblakom pepela. Otad je ‘Efi’, kako su ga Amerikanci prozvali zbog jednostavnosti, poprilično tih i miran. No nikad ne znate hoće li takav i ostati tijekom naše turneje otokom.

Procvat turizma kao posljedica erupcije vulkana

Erupcija nije promijenila samo krajolik već i Island. Nakon što se oblak pepela povukao, turizam je tada doživio procvat. To se čak osjeća ovdje usred ničega, u podnožju vulkana, jer ne ostajemo dugo sami. Golem Ford F-250 parkiran je kraj naše Navare. Njegove gume ‘balonke’ sežu do poklopca motora našeg Nissana, pa je ovaj 5,30 metara dug pick-up doslovce zasjenio naš. Iz njega silazi vodič Ragnar koji za sobom vodi jednu britansku obitelj. Kaže nam da se ovdje na sjevernoj strani ‘Efija’ prije 30 godina spustio golem ledenjački ‘jezik’. Globalno zagrijavanje tijekom desetljeća je led rastopilo u ogromno jezero, sve dok erupcija konačno nije isušila vodu u plimnom valu. Parkiramo se na fino mljevenom, noćno-crnom šljunku na dnu jezera i razgovaramo o doradama na ovjesu njegova Forda.

Ne funkcionira bez talenta za off-road

Iako nije potreban ‘monster truck’ poput Ragnarova, na Islandu bez talenta za off-road ne možete daleko stići. S robusnim ljestvastim okvirom, uključivim pogonom na sve kotače s blokadom stražnjeg diferencijala te oko 20 cm udaljenosti od podloge, kao i triput većom dubinom vožnje kroz vodu, Navara nudi mnogo više od osnovnih, najnužnijih talenata. Facelift iz 2019. u tome zapravo nije ništa mnogo promijenio. S uključenim reduktorom te 450 Nm okretnog momenta, bez problema se uspinje preko stjenovita tla te izvija s opružnim nogama dovoljno snažnima da uvijek ima barem tri kotača u kontaktu s tlom za pružanje pogona. Nepromijenjena snaga dolazi iz 2,3-litrenog turbodizelaša sa 190 KS, koji je odsad zahvaljujući SCR-filtru jednako čist kao i zrak ovdje na sjeveru.

Krajolici iz filmova

Hladna, bistra voda ledenjaka probija se niz planinu kroz golem ledeni tunel, brzo raste do bujice te neprestano mijenja tok. Sa sobom nosi vulkanske stijene svih veličina, pa je važno pažljivo voziti kroz rijeke ledenjaka. Plićaci nisu prepoznatljivi, pa opasnost da podzemno tlo s jedne strane propadne – i Nissan se bočno otkotrlja – postaje itekako jasna dok prolazimo kroz provaliju na čijem kraju je iznajmljeni SUV okrenut naopako u koritu rijeke.

Je li vozač bio prehrabar ljubitelj serije ‘Game of Thrones’ pa je želio vidjeti mjesto na kojem je nastala globalno popularna serija? To ne znamo, ali upozorenje smo shvatili ozbiljno. Umjesto izravnog puta, tražimo nešto ravniji prolaz dalje uz rijeku kako bismo je prešli, ali uvijek ostajemo na istom putu. Off-road vožnja izvan označenih puteva ovdje je strogo zabranjena – tko bude uhvaćen, plaća visoke novčane kazne. Neki kažu da je to zato da se vilenjaci koji ovdje žive ne uznemire, ali zapravo je rijetka vegetacija toliko osjetljiva da tragovi guma na mahovinastom tlu ostaju dugo vidljivi. U svakom slučaju, nema razloga da napustimo staze označene za promet vozila. Uvijek vode kroz gotovo pustu, netaknutu prirodu koja se sada ljeti budi u bezbroj nijansi zelene.

Sva četiri godišnja doba u jednome danu

Naš je šator dio malog kampa, divlje kampiranje je na Islandu također strogo zabranjeno. Unajmljujemo brdski bicikl i područje istražujemo snagom vlastitih mišića. Dolina je jedno od rijetkih mjesta na otoku bez vjetra. Prolazi kraj bezbrojnih slapova koji kao da izviru iz sredine planine i žure katkad grgljajući, ponekad zaigrani, od kamena do kamena prema dnu. Pa ipak, divljina bez uzvišene vegetacije izuzetno je oskudna. Kažu da na Islandu možete doživjeti sva četiri godišnja doba u jednom danu. Srećom, pošteđeni smo tog iskustva tijekom ovog kratkog putovanja. Danas sunce sja cijeli dan – 24 sata. Tako blizu Arktičkog kruga, vatrena kugla pokušava se spustiti nešto prije ponoći, nestaje iza ledenjaka u kratkom, vrućem sjaju i zatim se nekoliko trenutaka kasnije ponovno pojavljuje na istom mjestu. Nevjerojatno lijep prizor, koji plaćamo ‘besanom noći’. Svatko tko je naviknuo spavati u mraku, mora pribjeći stavljanju malih noćnih ‘naočala’ ili posebno učinkovito navući zavjese. Ono prvo nije u našem stilu, a drugo je danas teško, jer se čini da zavjese propuštaju više svjetla nego što zaustavljaju. Sljedećeg jutra aplikacija budilice zvoni već u pet. Navara prelazi Mountain Road, odnosno planinsku cestu, koja zapravo ne zaslužuje posljednji dio imena – cesta. Grubo ukopana pista uvijek je iznova isprekidana potocima i gromadama, a prohodna je samo po snijegu i ledu, i to na vlastiti rizik.

Golden Circle – Island u jednom danu

Zatim se uključujemo na Route 1, glavnu prometnicu dugu više od 1300 kilometara koja kruži otokom. Želite li vidjeti što više u kratkom vremenu, pratite je po ‘Golden Circleu’, divite se vrelim izvorima, ispuhujućim gejzirima, bučnim slapovima… Tijekom zimskih mjeseci možete se čak i diviti polarnoj svjetlosti. Međutim, ta prirodna iskustva dijelite s mnogim drugim turistima koji ovdje prometuju autobusima. Ako vam nije do tog načina razgledavanja, radije skrenite na manju obalnu cestu koja je znatno manje prometna od Route 1. Nissan Navara po njoj opušteno klizi pri 90 km/h. Zahvaljujući zavojitim oprugama, Nissan na dugim asfaltiranim pravcima, odnosno hlađenim poljima lave, djeluje manje kao pick-up, a mnogo više kao SUV. Svakih nekoliko kilometara mala prirodna čuda pozivaju vas na zadržavanje. Najprije su to sumporna polja, koja okolne stijene oslikavaju u duginim bojama, a zatim zapareni izvori, koji se ili već vide kilometrima unaprijed ili ih Islanđani koriste – skrivene pod industrijskim zgradama – za proizvodnju struje i topline.

Crni pijesak ispred bijelog vulkana

Sljedeće križanje vodi direktno do mora. Zaustavili smo se i ispustili zrak iz guma sve dok tlakomjer nije pokazao oznaku od samo jednog bara. Bočni dio guma, koji se spustio, drastično je povećao gazni sloj. Zapravo, sada je pred nama kilometrima duga, duboka crna pješčana plaža. Samo, ovom prilikom gotovo da je ne možemo ni vidjeti. Snažan vjetar divlja oko pick-upa, vrtložeći vodu i pijesak poput magle te vidljivost ograničava na samo nekoliko metara – sablastan scenarij. Jedina mogućnost orijentacije – navigacija. Osmoinčni zaslon infotainmenta nije samo veći no na prethodniku, već ima i višu rezoluciju te povezuje Internet i pametne telefone. Ovo je način na koji sigurno pronalazimo put preko široke plaže do vode. Vjetar se smirio naglo kao što se i podignuo, a pogled se posve raščistio. S više od 80 km/h lovimo plažu, blago dodirujući rub pijeska i mora, prskajući slanu vodu – golema zabava kakvu možete doživjeti samo s ovakvim terenskim vozilom. Iznenada, olupina strši iz zemlje poput kostura dinosaura. Stari vikinški brod iz vremena otkrića otoka u devetom stoljeću? Teško. Tek sada primjećujemo vulkanske otoke koji samo nekoliko kilometara od obale prijeteći strše iz mora. Iza nas je vulkan ‘Efi’, spava ispod debelog snježnog vrha. Nevjerojatan prizor.