

Vlasnici prethodnog modela ne moraju strahovati da im je automobil ‘ostario preko noći’, jer obnovljena se Šestica predstavlja uz vrlo decentne dizajnerske intervencije. Uostalom, to je Mazdin uobičajeni ‘modus operandi’ kojim uz brojna tehnička unaprjeđenja vješto zadržava privlačnost svojih modela, pa će tek bolji poznavatelji marke odmah uočiti sve detalje novog vizualnog identiteta perjanice iz Hirošime. Da, usputni promatrači teško će registrirati sve novotarije, tek sjedanjem na vozačku poziciju spoznaju se nove ‘unutrašnje vrijednosti’.
Ne skrivajući svoje aspiracije prema premium segmentu, Mazda je svojoj najvećoj limuzini udahnula novu dozu luksuza što se možda i ne vidi na prvu. No teško je ne primijetiti brojne šminkerske detalje na račun kojih Šestica bez imalo srama može stati uz bok limuzinama njemačkog trolista. Možda se čini banalnim, ali potpisnika ovih redaka iznimno vesele detalji poput unutarnjeg retrovizora bez okvira, ali i preciznosti kojom je konac provučen kroz oblogu na armaturi, upravljaču, ručici mjenjača i bočnim oblogama vrata. Zatim je tu i potpuno promijenjena instrumentna ploča s dopadljivom kombinacijom digitalnog brzinomjera u sredini, dok s lijeve i desne strane stoje analogni instrumenti.
U današnjim trendovima apsolutne digitalizacije, gdje se često ugrađuju predimenzionirani ‘tableti’, odnosno digitalni ekrani s dijagonalama poput onih na prvim televizorima u boji, ovo je zaista dobro pogođen, vrlo dopadljiv miks.
Osim vizualno vrlo impresivno izvedenih detalja, tu je i nenadmašan taktilni osjećaj. Sviđa nam se što Mazda nije pokleknula aktualnom trendu ‘skrolanja’ po središnjem ekranu što se negativno odražava na zadržavanje vozačeve koncentracije i udaljavanju fokusa s ceste. Tako se na središnjem grebenu, odmah iza mjenjača, i dalje nalazi famozni kotačić, odnosno ‘HMI-komander’ koji je vrlo intuitivan za korištenje pa se njime može baratati i zatvorenih očiju. Audijev ‘kotačić’ pamtimo kao najprecizniji i s najboljim osjećajem pod prstima, kao na najprestižnijim kućnim Hi-fi sustavima. No, budući da je tvrtka iz Ingolstadta napustila to rješenje i prebacila se isključivo na ekrane osjetljive na dodir, sada je ovo jedna od prepoznatljivijih karakteristika Mazdinih vozila.
Testirani model stigao je s opremom Takumi plus koja će razoružati i najzahtjevnije. Naime, riječ je o svojevrsnoj nadogradnji ionako raskošne opreme Revolution Top, gdje za doplatu u razini dviju prosječnih hrvatskih plaća dobivate sjedala od smeđe nappa kože (grijana i ventilirana!), a instrumentna ploča i obloge vrata presvučeni su materijalom ‘ultra suede’, odnosno tkaninom koja izgledom vrlo vjerno imitira brušenu kožu, a takva je i na opip.
Premium ozračje u kabini zaokružuju i umetci od japanskog drveta Sen, kao i crna obloga stropa, pa je teško poželjeti više jer tu je i električno pokretan ‘šiber’.
A više ne bismo ni poželjeli od pogonske grupe, odnosno kombinacije osnažena 2,2-litrenog dizelaša u kombinaciji s automatskim mjenjačem. Zahvaljujući poboljšanoj zvučnoj izolaciji putničkog prostora, toplo dizelsko brujanje dobro je prigušeno, iako je snaga porasla sa 175 na 184 KS, a porcija okretnog momenta sa 420 na 445 Nm. Rezultat je to drukčije izvedbe većeg turbopunjača, koji je sada varijabilne geometrije, dok je onaj manji turbopunjač, zadužen za niske okretaje, i dalje fiksne geometrije. Opsežne dorade tiču se i sustava ubrizgavanja, a neznatno je povećan i stupanj kompresije, sa 14,0:1 na 14,4:1 te ugrađen sustav SCR s tekućinom AdBlue kako bi zadovoljili normu Euro6d-TEMP.
Već od kretanja iz mjesta osjeća se žustrina kojom Šestica grabi naprijed, a pravu rapsodiju snage osjetit ćete kada pedalu gasa pritisnete duboko u pod. S poletnošću netipičnom za dizelske motore, analogna kazaljka okretomjera ‘leti’ prema isprekidanom crvenom području koje započinje na 5000 o/min, a jarko crvena na 5500 o/min. Dakle, radno je područje poprilično široko, ali za gospodsko nametljiv ritam ne treba ni prelaziti 3000 o/min. I suradnja motora i automatskog mjenjača je za pohvalu.
Iako je klasične koncepcije i nema dvije spojke, Mazda njeguje i unaprjeđuje ovu tehnologiju automatskog mjenjača jer ima određene prednosti pred DSG-om. Prije svega, riječ je o ‘mekanom’ kretanju iz mjesta, bez neugodnih trzaja uslijed provale snage čim ‘liznete’ pedalu gasa, što je tipično za mjenjače s dvjema spojkama.
S druge strane, Mazdin automatik zasigurno nema tu munjevitost kod izmjene stupnjeva naviše, ali nije ni znatno sporiji, posebice u okviru namjene, a ovdje govorimo o rasnoj putnoj limuzini. Na autocesti je u svom elementu, naravno, u lijevoj traci i s uključenim radarskim tempomatom koji se odlikuje ‘mekanim’ radom, odnosno vrlo odmjerenim oduzimanjem gasa uslijed sustizanja vozila i odlučnim ubrzanjem kada vam se sporiji automobil skloni s puta.
Pritom, šesti stupanj prijenosa nije osobito dugo proračunat, pa putnu brzinu od 140 km/h održava na relativno visokih 2500 o/min. Upravo zbog tog detalja čini nam se da bi ovako konfigurirana Šestica na autocesti mogla trošiti i nekoliko decilitara manje od 7,5 l/100 km, no i ovo je sasvim u redu, a hvalimo i nisku razinu buke, jer s putnicima na stražnjoj klupi možete razgovarati ‘ispod glasa’.
U gradskim središtima potrošnja se približava osmici, dok je lagana plovidba magistralom spušta na 5,0 l/100 km.
Na prvu istaknuta cijena testirana modela od 338.577 kn može zvučati pretjeranom, ali zaista nije, jer riječ je o modelu s vrha ponude kojim tvrtka iz Hirošime ‘demonstrira silu’. Riječ je o najsnažnijem dizelskom motoru, automatskom mjenjaču i stavkama opreme koje naglašavaju dojam luksuza, a moramo priznati da Šestici odlično pristaje i zavodljivo presijavajuća siva boja metalik Machine. U svakom slučaju, sve što serijski dolazi u paketu Takumi Plus, uključujući i navigaciju, dovoljno je da najveća limuzina iz Hirošime bez imalo kompleksa uđe u ring s etabliranim poslovnim limuzinama, pa ako u računicu uvrstimo i faktor cijene – odnese pobjedu. Možda ipak ne knock-outom, ali na bodove bi mogla proći.
TEHNIČKI PODACI
Mazda 6
CD184 AT Takumi Plus
Karoserija
međuosovinski razmak 2830 mm, prtljažnik 480 l, masa 1621 kg, nosivost 560 kg
Motor
turbodizel, 2191 ccm, četiri cilindra, 16 ventila, 135 kW (184 KS) pri 4000 o/min, 445 Nm pri 2000 o/min
Prijenos
automatski mjenjač, šest stupnjeva, pogon na prednje kotače
Vozne osobine
0-100 km/h 9,0 s
Najviša brzina 220 km/h
Potrošnja (WLTP) 5,9 l/100 km
Potrošnja na testu 7,9 l/100 km
Enisija CO2 152 g/km
Konkurenti
Opel Insignia Grand Sport 2.0 dizel 170 KS AT Innovation od 253.993 kn, VW Arteon TDI 190 KS DSG R-Line od 349.459 kn, BMW 320d 190 KS od 370.515 kn
Cijena
Bazni model 330.552 kuna
testirani model 338.577 kuna
OCJENA
+
komfor, vozne osobine, oprema, užitak vožnje, kvaliteta izrade, perciznost
–
bučan motor, uski otvor prtljažnika, komfor za glavu straga