Lamborghini Sian – Posljednji urlik V12?

Jedna od definicija sreće glasi – ‘Nema sastanaka, nema sjedenja’. U redakciji Auto motor i sporta sreću radije definiramo kao sastanke kada možemo sjesti u nešto. I naravno, pritom voziti. Recimo, Lamborghini Sian, ovdje i sada na jezeru Garda. Automobilska skulptura duga gotovo pet metara, široka više od dva metra, ali visoka samo dobar metar. Čini se da je u pokretu čak i dok miruje, nesumnjivo je poput udara groma. A tu je i Siansalabim, most. ‘Sian’ na bolonjskom dijalektu znači ‘munja’, Lamborghinijev most do elektrifikacije. U Sant’Agati, naime, svijet žele spasiti Atkinsonovim ‘downsized’ motorom u kombinaciji s poput olova teškom kombinacijom baterije i elektromotora, odnosno smanjenim emisijama i emocijama.

Strastveni kršitelj pravila

Da, jasno, kako da ne… Prije no što povjerujete u ovako nešto, otiđite usred dana u Pizza Hut u Sant’Agati u Ferrarijevoj majici. U Lamborghiniju se ne čuva pepeo, niti se prenosi plamen, ali se zapali prava vatra. Živi, voli, smij se. Naprijed, izravno i hrabro. U skladu s time, Lamborghinijev tehnološki direktor Maurizio Reggiani opisuje svoju marku kao kršitelja pravila, provokatora koji uvijek traži vlastita rješenja. S naglaskom na dinamičnost, emocije i, da, tradiciju. Što nas dovodi do Lamborghinijeva najmoćnijeg cestovnog V12 motora sa 819 KS. Osnivač Ferruccio (strastveni inženjer, poduzetnik i vinar koji je tvrtku napustio 1972.) bio bi ponosan. I na svoje ljude koji se za vrijeme ručka sastaju u korona-improviziranoj kantini, stolice i stolove glasno pomiču naprijed-nazad, sjede zajedno, čavrljaju. Glasni, dobro raspoloženi, puni života…

Ovdje kamiondžija jede tjesteninu pored šefa dizajna, radnik pored test-vozača i ekipe iz odjela za odnose s javnošću. Ravne hijerarhije, male količine, maksimalna fleksibilnost. I jasne najave umjesto mentalne gimnastike s mailing listama. Tako dolazite do prikladnih rješenja, po mogućnosti neovisno. Voila – umjesto hibridizacije anemičnog motora s unutarnjim izgaranjem s elektromotorom i debelom baterijom, u mjenjač svog 785 KS snažnog 6,5-litrenog V12 motora upakirate 48-voltni elektromotor od 25 kW i priključite superkondenzator (‘Supercap’), smješten u pregradu između kabine i motora, s neutralnim težištem. Malo, lagano, brzo…

Jer Reggiani kaže – naš neprijatelj je masa. Stoga, cijela strujna čarolija teži samo dodatna 34 kilograma, Supercap razvija triput više snage od baterije iste mase. U tu svrhu Talijani surađuju sa sveučilištem u Massachusettsu, uključujući i na vlastitom patentu. Komprimiranu e-snagu sustav otpušta čim se rekuperira, što je korisno kod neprestanih promjena između kočenja i ubrzavanja, bilo na cesti ili na stazi.

Snaga postoji čim pritisnete startnu tipku, čujete karakteristični vrtložni zvuk startera te klipovima, titanskim ventilima i ostalim komponentama date trenutak da se zagriju. Kao što je napisano u jednom američkom auto-magazinu – ‘Sreća je zagrijani Lamborghini’. Potpisujemo i sreću pronalazimo pri temperaturi ulja od 60, 80 stupnjeva. Pritom – zahvaljujući 48-voltnoj kombinaciji, Sian se od početka kotrlja uglađenije od svih svojih
monotematskih V12 braće i sestara, radi elegantnije i pauze između promjena stupnjeva prijenosa učinkovito premošćuje precizno podešenim električnim potiscima, posebno pri srednjim opterećenjima. Tada zvijer toplo vijuga kroz Torbolu i Rivu prema Gardesani Occidentale. Nema dosade u broju nula. Točno onom Sianu u boji Verde Gea, koji je premijeru doživio na IAA u Frankfurtu 2019. godine. Unutrašnjost želite ponijeti kući sa sobom ili jednostavno nikada ne izaći iz automobila.

Estetika visokih brzina – rasprodana

Prianjajuća anilinska koža (u boji Terra di Sant’Agata Bolognese), alkantara plus obilje prozirno lakiranog CFRP-a s nekoliko detalja iz 3D-printera – estetika visokih brzina tako je jednostavna, obuhvaćena u podupirućim školjkastim sjedalima, zamućena mirisom kože, informirana digitalnom instrumentnom pločom i zanemarivim dodirnim zaslonom. Ovdje ne treba dugo petljati već se brzo primiti važnoga. Izdašno podesivog, okruglog upravljača, primjerice, bez klikćućih tipki ili neuvjerljivih dodirnih površina. Ili fiksnih karbonskih polugica s lijeve i desne strane. Povučete jednu od njih i iza vas ISR (Independent Shift Rods) ubacuje u sljedeći stupanj prijenosa. To je ono kada bez žurbe sporo vozite u modu Strada, ali u jednom zvučnom i uočljivom procesu. Predivno analognom, čak i bez okruglih pokazivača. Ako znate na što mislimo.

Još nešto – svaki od 63 (rasprodana) kupea je drukčiji. U Lamborghiniju ovu mogućnost individualnog dizajna nazivaju ‘ad personam’, što kupci rado prihvaćaju. Pa, uz osnovnu cijenu od 2,3 milijuna eura, to nije baš toliko iznenađujuće. Kupac ionako dobiva vrlo dobru vrijednost za svoj novac, već i zbog samih mehaničkih zvukova. Drugdje, kohorte inženjera ublažavaju rezonancije, vibracije i ispušne zvukove, a tu se bave njihovim skladanjem. Svaka promjena stupnjeva prijenosa, svako ubrzanje je simfonija, i to čista mehanička. Jednom atmosferskom V12-motoru ne odgovara mjenjač s dvostrukom spojkom ili s pretvaračem okretnog momenta. U ovom stroju najbolje radi kompaktni, lagani i brzi ISR sa svojom jednom spojkom. Ovisno o brzini i modu vožnje, izmjene provodi lagano ili brutalno ‘bičuje’ za manje od 50 milisekundi kada se juri u modu Sport ili Corsa.

Tunel? Pun gas! Scusi…

A ponekad jednostavno sam juri. Kada je policija zaustavila osnivača tvrtke Ferruccija Lamborghinija u Miuri dok je jurio magistralnom cestom, pružio je ključ policajcima i rekao: “Pokušajte vi ovaj automobil držati pri ograničenju brzine.” Policajcima se to svidjelo i pustili su ga da vozi dalje. Dobro, danas između Malcesinea i Limonea nećemo ići do samog limita – ali u tunelu ga moramo pravilno stisnuti. Mod Sport, druga pun gas, povlačenje polugice mjenjača, treća nakratko pun gas. Otpustite gas i slušajte grmljavinu i hroptanje u odjecima. Ludilo! Zbog toga ljudi kupuju Lamborghini. S dvanaestcilindarskim atmosferskim motorom.

Niste morali gledati Formulu 1 70-ih da biste se naježili ili puštali suze radosnice, ali pomaže. Čim novi motor kratkog hoda s titanskim ventilima podivlja prema 9000 o/min, bubnjići više ne mogu izdržati. Napinju se pod punim opterećenjem motora dok se lepršajući, izobličavajući zvučni uragan odbija od zidova tunela. Nakovanj udara u uho, dok 6,5 litara obujma za vratom usisava što više zraka, komprimira, zapaljuje te ispuhuje straga koliko god brzo može.

Hibrid? Jasno. Totalno smo zaboravili. Struja pomaže samo do 130 km/h, nakon čega bi mu trebao dodatni prijenos (i masa). To ne dolazi u obzir. Neprijatelj, sjećate se. A možete li i ionako osjetiti 34 KS iz elektromotora pored divljih 785 KS motora s unutarnjim izgaranjem – ostaje dvojbeno. Supercap i društvo V12 bolje podržavaju u njegovim slabim trenucima, a inače puštaju da zabava ide svojim tokom.

Sreća. O tome se i radi

Također u zavojima, jer kruta karbonska šasija s ovjesom ‘pushrod’, ljepljivim gumama te pogonom na sve kotače i upravljanjem svim kotačima može mnogo postići. Upravljiva masa i fino primijenjeni upravljački mehanizam Sian smanjuju na serpentinama u prilagođene dimenzije. Čvrst otpor kočnica i upravljanja donosi mnogo osjećaja, zahvaljujući kojem se usuđujete približiti potencijalu – osiguranom upravljačkom elektronikom, naravno. Na kraju krajeva, tko ovu čudesnu karoseriju s krilima, difuzorima i šesterokutnim stražnjim svjetlima želi zabiti u stijenu? Bila bi to rupa u sreći. A sve je u sreći. Siansalabim!