Kakvoća zraka u Hrvatskoj

Agencija za okoliš i prirodu kaže da je Istarska županija najzagađenija, da je u Slavonskom Brodu kritično samo ponekad te da zrak u Lici i Dalmaciji nije tako čist kako mislimo. Evo koja logika stoji iza svega

Tijekom jedne vožnje od Zagreba do Splita auto koji troši oko sedam l/100 km izbaci u atmosferu oko 80 kg CO2 jer za svaku potrošenu litru dizela iz ispuha izađe oko 26 grama CO2 i još arsenal drugih otrovnijih plinova. Po podacima HAC-a prosječni ljetni dnevni promet vozila iza Karlovca prema moru iznosi – 36.533 vozila, pa ispada da svakog dana iznad autoceste u atmosferu ode 2,922.640 kg ugljičnog-dioksida CO2. Još i više, jer kamioni i busevi troše kudikamo više od sedam l/100 km koliko smo mi uzeli za informativnu računicu.
Zvuči zastrašujuće, ali očekivano, a kakva je prava situacija s kakvoćom zraka u Hrvatskoj, otkriva posljednje Izvješće o praćenju kvalitete zraka. Izvješće potpisuje Agencija za okoliš i prirodu, a zbog analize objavljuje se s godinom zakašnjenja, pa se ovo odnosi na 2014.
Agencija za okoliš i prirodu kakvoću zraka prati putem 50-ak mjernih stanica koje su logično raspoređene po pet zona po kojima je Hrvatska podijeljena i četiri aglomeracije (regije s povećanom gustoćom prometa i stanovnika) oko najvećih gradova (Zagreb, Rijeka, Split i Osijek).
Pratite trenutačno stanje
Situaciju možete i sami uvijek pratiti jer postoji portal „Kvaliteta zraka u RH“ (interaktivna karta) s lokacijama mjernih stanica koje pokazuju trenutačno stanje kvalitete po indeksu od pet razina vrijednosti. Primarno se prati količina lebdećih čestica PM10 i PM2.5, sumporov dioksid (SO2), ugljikov monoksid (CO), ozon (O3) te dušikov dioksid (NO2). Kakvoća zraka se u konačnici dijeli na prvu (čist ili neznatno onečišćen zrak) te drugu kad se zrak smatra onečišćenim. Treća kategorija je alarmantna.
Svi koji žive u gradovima, posebice u centru onih većih, udišu onečišćen zrak druge kategorije. Konkretno, čak 11 posto mjernih postaja obrađuje onečišćen zrak druge kategorije. Najčešće zbog visoke razine lebdećih čestica PM10 i PM2,5 koje spajaju prašinu, crni ugljen te još neke kemikalije.
U Zagrebu je zabilježeno čak 70 dana prekoračenja graničnih vrijednosti. Inače, dopušta se prekoračenje granične vrijednosti do 35 dana u kalendarskoj godini. Još veći problem za zdravlje stvara NO2 koji je II kategorije zabilježen na tri lokacije u Zagrebu (u Đorđićevoj, Sigetu i Prilazu b. Filipovića) jer je udio u zraku prekoračio graničnu vrijednost više od 18 puta u godinu dana.

Danas smrdi, sutra ne
Loš zrak je najlakše osjetiti mirisom, pa nije ni čudo što prvo dijagnosticiramo probleme u Slavonskom Brodu i na Jakuševcu u Zagrebu, u neposrednoj blizini odlagališta otpada. Neobično je što izvješće Agencije zrak u Slavonskom Brodu po većini kriterija opisuje prvom kategorijom, iako i tijekom pisanja ovog teksta na karti kvalitete zraka očitavamo crvenu boju (indeks 102,8) koja ukazuje na vrlo visoku vrijednost koja povlači prag obavještavanja. U razgovoru s Vedranom Vađićem iz Agencije za zaštitu okoliša doznajemo da je problem u iznimnim amplitudama koje nipošto nisu dobre, ali godišnji prosjeci kakvoću zraka još uvijek drže u okvirima prve kategorije. Jednostavno, nekoliko puta „jako smrdi“, ali najčešće ne…

Portal Kvaliteta zraka u RH koji sadrži podatke o koncentracijama nečistih tvari u zraku u stvarnom vremenu možete pronaći i pratiti na stranici Agencije za zaštitu okoliša na web-stranici www.azo.hr* Čestice PM10 24-satne koncentracije ne smiju prekoračiti GV od 50 μg/m3 više od 35 puta tijekom kalendarske godine, a srednja godišnja koncentracija ne smije prekoračiti GV od 40 μg/m3 u kalendarskoj godini* Čestice PM2,5 srednja godišnja koncentracija ne smije prekoračiti GV od 25 μg/m3 u kalendarskoj godini

Međutim, razina sumporovodika (H2S) kao vrlo otrovnog plina koji vonja na trula jaja zrak svrstava u drugu kategoriju jer je graničnu vrijednost prekoračio više od 24 puta u godinu dana. I zato, zrak lokalno i u određenim intervalima može biti izuzetno opasan, ali to je uvjetovano izoliranim situacijama. Roštilj će u dvorištu srušiti kvalitetu zraka, baš kao i ciklično ispuštanje dima iz tvornica, ali od zakona – koje bi trebalo donijeti – ih čuva prosječna godišnja vrijednost koja je u okvirima dopuštene.
Podaci iz Registra onečišćavanja okoliša za 2014. otkrivaju kako se u Istarskoj županiji ispušta najviše SO2, NO2 i CO2, ali to se po mjerenju kvalitete zraka nigdje ne vidi. Također, zanimljivo je jedno riječko istraživanje koje ukazuje na ekstremno visoke udjele lebdećih čestica PM10 i PM2,5 koje je proizveo promet. Paralelno, u Državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka s radom su prestale dvije postaje. Mjerna postaja Rijeka 1 stala je u ožujku 2014., a u kolovozu 2014. i privremena pokretna postaja Slavonski Brod.

Zagađeni Lika, Gorski kotar i Dalmacija
Lebdećim česticama službeno su po Izvješću onečišćene čitave aglomeracije Zagreb i Osijek, pa i Industrijska zona koja se proteže od Siska do Županje uz rijeku Savu. Međutim, tu nije kraj, po izvješću onečišćen je i zrak u zonama Lika, Gorski kotar i Primorje te Dalmacija zbog konstantno povišenog udjela ozona O3. Bizarna je to pomisao, budući da se u Liku idemo nadisati čistog zraka… Međutim, količina ozona ipak nije tolika da bi opasno naštetila zdravlju, iako medicina kaže da izlaganje tom plinu stvara trajna oštećenja na plućima, pa i bol u prsima, kašalj, iritaciju…
Koji je zaključak? Hrvatska je u poprilično nezgodnoj situaciji, poglavito na temu zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona čije taloženje ne proizlazi iz domaćih izvora već dobrim dijelom uslijed emisija iz susjednih zemalja.
Na koncu, pravo lice situacije otkriva i Kyoto sporazum i njegovi (ne)potpisnici. Naime, Kyoto sporazum je potpisalo 170 država radi smanjenja emisije CO2, a najveći zagađivači – Kanada, SAD i Kina – su ga napustili.
I što sad? Mi ćemo svi voziti bicikle i biti „zeleni“, a iz Kanade ili Kine će doći kiseli oblak i posušiti naša ekološka nastojanja. Evidentno, ekologija je globalni problem s lokalnim posljedicama, a koliko je nešto ekološko, ovisi samo o zadanom propisu i graničnoj vrijednosti. Danas miriše, sutra smrdi…

U Slavonskom brodu smrdi, ali nije opasno – kažu

Iščitavajući izvješće Agencije za zaštitu okoliša pojavila su se mnoga pitanja. Evo kako na njih odgovara potpisnik samog izvješća, Vedran Vađić

Vedran Vađić

AMS: Što će se dogoditi ako na nekoj lokaciji otkrijete opasnu kakvoću zraka? Ako shvatite da je zrak na toj lokaciji zaista opasan po zdravlje, koga upozoravate i jeste li obvezni poduzeti nešto?
Vađić: Ako se na nekom mjernom mjestu utvrde vrlo visoke razine onečišćenja zraka, odnosno razine koje prekoračuju prag upozorenja ili obavješćivanja, jedinice lokalne samouprave u obavezi su narediti primjenu posebnih mjera zaštite zdravlja ljudi i način njihove provedbe te informirati javnost putem priopćenja svim medijima koji pokrivaju područje te jedinice lokalne samouprave. Sve je propisano Zakonom o zaštiti zraka (NN 130/11, NN 47/2014). Inače, Agencija nema tu obvezu, već jedinice lokalne samouprave imaju mehanizme za obavještavanje građana, no napominjemo da je u Hrvatskoj to rijetka pojava.

AMS: A što se potom događa primjerice sa Slavonskim Brodom? Je li život ondje opasan?
Vađić: Prema rezultatima mjerenja u Slavonskom Brodu, satne koncentracije sumporovodika (H2S) prekoračuju graničnu vrijednost više od dopuštenog. Ovdje valja naglasiti da su granične vrijednosti za H2S određene s obzirom na kvalitetu življenja (dodijavanje mirisom) jer u koncentracijama u kojima se pojavljuju u zraku nisu opasne za ljudsko zdravlje. Također, kao i u svim većim gradovima kontinentalne Hrvatske, i u Slavonskom Brodu dolazi do prekoračenja graničnih vrijednosti lebdećih čestica koje utječu na ljudsko zdravlje, a glavni izvori emisija lebdećih čestica su mala kućna ložišta, cestovni promet i industrija.

AMS: U Zagrebu se kakvoća zraka mjeri na nekoliko mjesta i uglavnom je riječ o previsokim udjelima PM-čestica. Znači li to da je cijeli grad onečišćen ili samo na mjernim lokacijama? Što možemo zaključiti iz toga da je u centru i u Novom Zagrebu zrak druge kategorije?
Vađić: Vrijednosti lebdećih čestica povišene su na cijelom području grada u zimskim mjesecima u sezoni grijanja, iz čega se može zaključiti da su najveći izvor emisija lebdećih čestica mala kućna ložišta što uz intenzivan cestovni promet u urbanim sredinama dovodi do nedopuštenog broja prekoračenja dnevnih graničnih vrijednosti.

AMS: Koja je najopasnija supstanca iz ispuha automobila u velikim gradovima?
Vađić: Najznačajnije onečišćenje zraka koje dolazi iz prometa je s dušikovim oksidima NOx (dušikovim dioksidom NO2 i dušikovim monoksidom NO) te lebdećim česticama.

AMS: Vidjeli ste velika istraživanja Auto motor i sporta gdje različite marke automobila premašuju granične vrijednosti CO2 i NOx? Koji je vaš zaključak?
Vađić: Vaše istraživanje upućuje na to da emisije NOx iz dizelskih motora u realnim uvjetima prekoračuju dopuštene granične vrijednosti te da su veće od deklariranih vrijednosti ostvarenih u laboratorijskim uvjetima. Zaista bi vjerodostojnije bilo kada bi deklarirane vrijednosti proizvođača bile one dobivene u realnim uvjetima.

AMS: Kakav je vaš stav prema posebnom porezu koji potiče kupnju vozila s nižim CO2? Koja je tu logika ako dizeli (niski CO2) imaju visoki NOx koji je opasan po zdravlje?
Vađić: Dobro je da se potiče prodaja automobila s nižom emisijom CO2, plina koji nepovoljno utječe na klimatske promjene, ali bi na sličan način trebalo poticati i prodaju automobila s manjom emisijom NOx, koji nepovoljno utječu na ljudsko zdravlje.

AMS: Ako gledamo rezultate vašeg istraživanja, na području cijelog Jadrana su povišene vrijednosti ozona. Koliko je situacija opasna?
Vađić: Prekoračenja ciljnih vrijednosti prizemnog ozona bilježe se u ljetnome periodu na cijelom priobalnom području RH kada je velik intenzitet sunčevog zračenja, što utječe na stvaranje ozona. Slična situacija je na cijelom mediteranskom području.