Kako diše Tesla X s kampicom
Teslin Model X jedini je električni automobil odobren za vuču prikolice. Kako bismo saznali kako to utječe na doseg vožnje, iz Münchena smo se uputili preko Alpi u smjeru Dolomita
Tijekom prva 133 kilometra putovanja, Tesla je potrošila nevjerojatnih 44,6 kWh na 100 kilometara…
Svatko tko je ikad Alpe prešao pješice ili biciklom, voli emotivnu oluju između iscrpljenosti, očaja i čiste sreće. I zna da uspjeh u Alpencrossu, odnosno biciklističkom osvajanju Alpi, odlučno ovisi o izdržljivosti i planiranju rute. No s izuzetkom faktora fizičke iscrpljenosti, ta se avantura može doživjeti i za upravljačem automobila, samo se morate usuditi to isprobati u Tesli spojenoj s kamp-prikolicom.
Model X nije samo jedini električni automobil koji smije vuči prikolice, već s najvećom dopuštenom masom prikolice od 2250 kilograma pritom je jednako učinkovit poput vozila s klasičnim motorima. Kao da to nije dovoljno neuobičajeno, kuka za vuču dio je serijske opreme. Uvjerljiv razlog – stražnja krilna vrata onemogućuju ugradnju krovnih nosača.
Budući da određene rezerve za projekte izdržljivosti ne mogu naštetiti, odlučujemo se za jednu 1,4 tone tešku prikolicu Dethleffs Beduin 500 FR i, prema planeru putovanja, 304 kilometra dugu, ali tipičnu rutu za godišnji odmor kroz Alpe. Polazište – grad Vaterstetten kod Münchena, gdje X preuzimamo u tvrtki Ecar-Rent. Cilj – kamperski park Sexten u talijanskim Dolomitima.
Golemi 17-inčni središnji zaslon iznajmljenog vozila prije starta prikazuje napunjenost baterije od 90 posto. U idealnom slučaju, čak i pri solo putovanju, to bi trebalo biti dovoljno za opuštenih 300 kilometara. Uzimajući u obzir prosječnu potrošnju energije tijekom posljednjih 50 kilometara, međutim, putno računalo predviđa još samo 246 kilometara vožnje. “Automobil je posljednji put pomican na jednom događanju, dakle brzo”, pretpostavlja Roland Bauer iz Ecar-Renta, pri brifingu u bivšem top-modelu P90D, i pritom se smješka.
Nekoliko pokreta prstom kasnije, na zaslonu otkrivamo razlog Bauerove pretpostavke – u ‘vozačkom’ izborniku pojavljuje se poznati ‘virtualni’ klizač, koji ovom šesterosjedu omogućuje pomicanje karakteristika ubrzanja iz podešenja Sport u ‘ludilo’. Koliko je prikladan taj pojam, saznat ćemo nešto kasnije. Za naš projekt, sportsko podešenje bit će više no dovoljno.
Kuku smo izvukli iz manjeg pretinca u stražnjem prtljažnom prostoru (ova lokacija je nužna, jer Model X ima i prednji prtljažnik), skinuli poklopac s odbojnika te kuglastu glavu ugurali u položaj. Zasad, sve ide po planu. Neočekivane poteškoće uzrokuje ‘utičnica’ – nalazi se tako duboko i daleko udesno iza odbojnika, da se spajanje može osigurati samo klečeći i uz silovito okretanje, malo pomalo. Još ni ne sumnjamo koliko ćemo puta morati izvesti ovu klečeću proceduru. Naposljetku, kontrolna lampica stabilizacijskog sustava ATC i svjetla prikolice signaliziraju da je električna veza uspostavljena.
Google zna najbolji put
Na temelju Googleova softvera i u njemu sadržanih brzih punionica Tesla Supercharger, tražimo naš dnevni cilj. Nekoliko sekundi kasnije, slijedi ruta – na naše iznenađenje, umjesto preko prijevoja Brenner, prema Sextenu nas vodi preko Kitzbühela i tamošnjeg Superchargera, Mittersila, Matreija, Lienza i Innichena. Time se udaljenost od 307 skraćuje na 275 kilometara, a etapa do prve brze punionice sa 230 (na prijevoju Brenner) na 127 kilometara.
Na temelju 42-postotnog punjenja baterije i 20 minuta vremena punjenja u Kitzbühelu, sustav, još uvijek nesvjestan priključene kamp-prikolice, javlja proročanstvo da ćemo u Sexten stići sa 11 posto preostale energije. U 14.15 prvi put oprezno pritišćemo gas, oprostite, stare navike, akcelerator iliti papučicu za ubrzanje. Nevjerojatno, kako to crno čudovište vuče! Bez šale – kamp-prikolica se pri ubrzanju jedva osjeti, električni tim naprosto prelijeće čak i uzbrdicu u Irschenbergu.
Bez balasta, ovo 2,5-tonsko vozilo pojuri do 100 km/h u samo četiri sekunde, za brzinu od 200 km/h potrebno je oko 18 sekundi. Pokazivač snage sada prvi put nakon duljeg vremena na našem putovanju prelazi preko 100 kW. Kad smo već kod toga – posljednja brojka na ljestvici performansi jest 400, najveću snagu oba elektromotora verzije P90D Tesla procjenjuje na 396 kW ili 539 KS. Novi P100D nadmašuje čak i oznaku od 700 KS.
Nakon samo 46 kilometara autobahna, baterija je na 66 posto, ali oznaka aktualne preostale napunjenosti pada sve brže i brže, ispod također izblijedjelog izračuna standardnog dosega vožnje. Sa 42 posto, prognoza baterije već je pala na 28. Sve dok bude dovoljno struje do Kitzbühela, ne pridajemo veliku važnost ovom razvoju situacije u našem električnom čudu i nastavljamo klizati tiho i (suviše) brzo prema jugu.
Google nas precizno usmjerava prema Superchargeru u Kitzbühelu. Dok otkopčavamo lijepo uređen ruksak, elektronika javlja da imamo još 58 kilometara dosega. Čim je Supercharger započeo s ‘upumpavanjem’ 24-amperske struje kroz debeli kabel za punjenje, izračunava da je vrijeme punjenja od 30 minuta dovoljno za daljnju vožnju do cilja – Crnom ipak odobravamo dodatno desetminutno punjenje na strujnoj postaji, a sebi cappuccino u plastičnoj šalici za 1,20 eura.
Zatim slijedimo cestu Pass-Turn preko Matreija prema tunelu Felbertauern. Cesta iz snova zavija se u širokim lukovima preko planina i dolina, a X samo spokojno klizi. No, preostali raspoloživi doseg na usponima se smanjuje znatno brže nego što smo predvidjeli. Nervoza se povećava sa svakim metrom visine. Tada je postalo sigurno – ubrzo nakon poruke ‘vozite ispod 70 km/h za postizanje cilja’, zaslon se kod znaka za općinu Assling ispravio u ‘punjenje potrebno za postizanje cilja’. Bez Superchargera na putu, biramo ikonu munje na navigacijskom zaslonu, koji će na karti pokazati sve uobičajene, ‘ne-Supercharger’ punionice. Adresar isključivo ispisuje hotele kao operatere. Sada smo dvostruko zabrinuti – kako će hotelijeri reagirati kad ih zamolimo za struju za kamp-prikolicu? No, Sabine iz Dolomiten Residenz Sporthotela u Sillianu iskupljuje nas preko telefona. Obećava: “Herbert će za vas uključiti punionicu.” Deset minuta kasnije, otkapčamo Dethleffs na parkirnom mjestu nasuprot žičare i kotrljamo se prema hotelu.
Iako se ne susrećemo s Herbertom, nakon priključivanja na zidnu punionicu Wallbox od 22 kW, struja teče izravno u Teslinu bateriju od 90 kWh, a u nas bezalkoholna piva. Naša potrošnja u baru recepcionarki je dovoljna za jedan sat na kablu, kroz koji na klasičnim punjačima teče 16 umjesto 24-amperske struje. Potpuno punjenje, koje je za goste hotela besplatno, trajalo bi stoga devet sati. U međuvremenu, sad je 20.15 – kampiralište se zatvara za 45 minuta. I tako sa 39 kilometara preostalog dosega te neugodnim osjećajem krećemo na posljednju 26-kilometarsku etapu.
Osjećaj bi trebao dokazati da smo u pravu – završni uspon sa 1160 na 1520 metara nadmorske visine ponovno tako snažno iscrpljuje posljednje rezerve baterije, da Tesla, s ulazom u kamp već na vidiku, prigušuje snagu. Uz jedan kilometar preostalog dosega i poruku upozorenja o tome da baterija po hladnoći isporučuje manje energije, zaustavljamo se ispred recepcije. No, na upit gdje se nalazi obećana točka punjenja, mlada dama ne zna i šalje nas na parkiralište za kamp-prikolice. Fatalna odluka. Naime, osigurač ne može izdržati startnu struju punjača. Odmah nakon dolaska, čini se da je iskočio dok su nam leđa bila okrenuta.
Smrt baterije u Sextenu
U sedam sati ujutro, Tesla je potpuno mrtva. Pokušaji oživljavanja putem snažne struje, koju je omogućio šef kampa Happacher, ne uspijevaju, jer je i 12-voltna baterija za opskrbu glavnih sustava ostala bez energije. Internet nam otkriva da je potrebno otvoriti prednji prtljažnik kako bi se pristupilo polovima glavnog napajanja.
Kako to točno funkcionira, objašnjava nam čovjek iz Tesline hitne službe. “Morate”, savjetuje nas, “ukloniti obloge s unutrašnje strane blatobrana te zatim rukom dohvatiti naprijed prema odbojniku. To će malo zaboljeti.” I zaista boli. S obje strane trebali bismo osjetiti petlje koje otključavaju poklopac. Samo – desno ih nema. “Alternativno, može se otvoriti poklopac na naznačenoj rešetki hladnjaka i tamo povući remenje za otvaranje”, otkriva nam drugi savjetnik na liniji, dok nakon sat vremena uzaludnog čeprkanja pregledavamo naše izgrebane ruke.
Ekipa u kamperskom parku u Sextenu učinila je sve kako bi se Tesla ponovno pokrenula. U 15.30 usudili smo se krenuti na put – na povratku želimo prijeći prijevoj Brenner. U Toblachu u dolini Puster uz cestu primjećujemo lepršajuću Teslinu zastavu i refleksno skrećemo. Alexander Strobl iz hotela Rosengarten vozi i iznajmljuje Model X i savjetuje nas, nakon što smo mu ispričali ideju o Brenneru, da što dulje ostanemo na struji.
Koliko je njegov savjet ispravan, uviđamo sat vremena kasnije – dva kilometra prije Superchargera na prijevoju Brenner, doseg vožnje pada na nulu. Ipak, uspjeli smo, ali smo naprosto gotovi. Uostalom, sada slijedi povratno putovanje koje će biti lagano. Sretni smo. Tipičan Alpencross.
