Hyundai i20 1.0 T-GDi 7DCT (2021.) – veća komocija, razumna doplata

16 FOTOGRAFIJA

Kristijan Tićak

U klasi gradskih automobila, popularnom B-segmentu, kupci obično ne traže punu raskoš. Riječ je o cjenovno osjetljivom segmentu gdje se rijetko kada probija cjenovni plafon od 120.000 kn, dok posebno primamljivo zvuče ponude koje se izražavaju peteroznamenkastim vrijednostima. Prethodna generacija modela i20 bila je svojevrsna Hyundaijeva ‘zlatna koka’ i jedan od ponajboljih primjera uloženo-dobiveno.

Vrijednost koju korejski subkompakt nudi za plaćen novac je apsolutno na mjestu. Slična priča vrijedi i za nasljednika, no tradicionalističkim kupcima možda se neće svidjeti (pre)razigran dizajn, što osobito vrijedi za stražnji dio automobila. Pomalo kaotično isprepletene linije i čudan kroj stražnjih svjetala daju mu dozu posebnosti, ali sigurni smo da se neće dopasti svakome. No, dizajn je ionako vrlo subjektivna tema i nezahvalno ga je komentirati.

Jednake proporcije

U odnosu na prethodnika, model treće generacije zadržao je poznate gabarite uz tek minimalne intervencije. Osim razigranijeg dizajna, dinamičnijem nastupu u prilog ide niža linija krova (-24 mm) i šira karoserija (+30 mm), dok je porast u dužinu od 5 mm manje bitan od međuosovinskog razmaka rastegnutog za 10 mm. Rezultat je bolja prostranost na stražnjoj klupi, kako u predjelu koljena, ali i ramena. Općenito, putnička kabina djeluje još prozračnije nego dosad, a pohvalno je i što se obujam prtljažnika proširio za 26 litara, na ukupno 352 litre, što je vrijednost vrlo bliska kompaktnoj klasi. Dizajnerska razigranost posebno je primjetna s prednjih sjedala, jer kroz kompletan kokpit provučene su horizontalne brazde, uz zanimljivu teksturu površina. Istini za volju, plastika je tvrda na dodir gdje god da uprete prstom, ali u vožnji se ne zamjećuju neugodni zvukovi.

Dovoljno temperamenta

U cjeniku se nude tri opcije motorizacije, atmosferski 1,2-litreni četverocilindarski benzinac snage 84 KS, odnosno jednolitreni trocilindarski turbomotor sa 100 ili 120 KS. Testni primjerak stigao je sa slabijim trocilindrašem koji se pokazao kao idealna mjera, a posebno mu dobro godi automatik s dvostrukom spojkom 7DCT. U odnosu na kombinaciju dotičnog motora s ručnim šeststupanjskim mjenjačem, ubrzanje 0-100 je lošije za jednu sekundu (11,4 umjesto 10,4 s), ali kompenzacija je višestruka, uz gotovo istovjetnu deklariranu potrošnju i maksimalnu brzinu. Prije svega, tu je komocija vožnje u gradskim uvjetima, a zatim i putni karakter s kojim ovako konfigurirani i20 guta kilometre u visokom ritmu autoceste.

Pri zakonskih 130 km/h motor se u sedmom stupnju prijenosa vrti na niskih 2750 o/min i pritom troši okruglih šest l/100 km. Podizanjem tempa na 140 km/h okretaji rastu na još uvijek umjereno niskih 3000 o/min uz potrošnju koja ne prelazi sedam litara, dok se pri 150 km/h (3250 o/min) rijetko kome trebate sklanjati u lijevoj traci, a vožnja u tako visokom ritmu neće iziskivati više od 8 l/100 km. Druga krajnost je lagana vožnja magistralom sa skromnim prosjekom od 4,5 l/100 km, pa zaključujemo da za dizelskom motorizacijom uopće ne treba žaliti.

Visoko apostrofirana sigurnost

Već u osnovnom modelu stiže kompletan arsenal sigurnosnih sustava sveden pod zajednički nazivnik ‘SmartSense’, na čijem je popisu desetak asistenata uključujući pametni tempomat (koji ipak nije radarski), održavanje vozila unutar trake, prepoznavanje objekata u mrtvom kutu, autonomno kočenje koje osim vozila prepoznaje pješake i bicikliste, parking asistent itd.

Dakle riječ je o sveobuhvatnom sigurnosnom štitu, što uz kombinaciju bogate opremljenosti testnog modela stvara doživljaj vožnje u višoj klasi. Još jedan detalj koji zaslužuje posebne pohvale je sustav za prepoznavanje putnika straga, koji će vas prilikom izlaska iz vozila podsjetiti da provjerite stražnju klupu, pa makar na njoj zaboravili kakvu vrećicu, torbu s laptopom i slično. Na kraju, tu je i petogodišnje jamstvo bez ograničenja kilometraže, što je dodatni adut na vozilu koje ionako nema problema s držanjem vrijednosti.