Hrvatski trkaći Camaro SS! To je nešto što se ne zaboravlja!

Ima toga i u Hrvatskoj! Ne, ovo nije Camaro SS koji vozi na američkim utrkama već su ovo Edina „kola“ koja su svojedobno, još u ljeto 2013. zapalila osječku stazu te postavila novi tadašnji hrvatski rekord. Ovo je auto koji 402 metra prolazi za 9,084 (9,272) sekunde, pritom potroši 15 litara alkohola te postigne brzinu od 252 km/h.

Bržu vožnju domaćeg auta i posade do Ede i Camara dotad nikad nismo vidjeli, a i vozač Edo je dugo čekao na to! Tko je Edo? Legenda domaćeg streetracea Edvard Galić i njegova Jasminka dobro su poznati svima koji znaju što je utrka na 402 metra. Edo se davno proslavio legendarnom Opelom Asconom B od 783 KS, a brendirao se Chevrolet Malibuom koji je na sveopću tugu na splitskoj utrci neslavno završio pokraj staze. Prerano nas je napustio, konstatiraju svi koji znaju što je sve Edo spremao s njime.

No, svako zlo za neko dobro, pa zato naslov i glasi “Povratak kralja 2”. Zato je sad tu brutalni Camaro SS sa 1076 KS. Auto koji je titulu najbržeg skinuo s police Marina Buličića i Calibre nakon nepuna dva mjeseca. Bilo je to davno, jako davno, ali priča o prvog rođenju trkaćeg Camara SS na ovim prostorima je uvijek zanimljiva.

Neki se još sjećaju Chevroleta Malibu. Prvo plavog, tamo još iz 2008., a kasnije i u policijskim bojama. Bio je to prvi takav auto na ovim prostorima. Do koje si faze stigao s njime prije nezgode i što se zapravo dogodilo na toj kobnoj utrci?

Tijekom zime napravili smo veliku preradu Malibua, prvenstveno po pitanju stražnjeg ovjesa i trakcije te sigurnosti, te novi roll-cage po FIA-inim specifikacijama. Malibu je od prvog dana imao snagu koju je bio problem prenijeti na podlogu jer naše staze nisu pripremljene (gumirane) kao drugdje.

Kupili smo ovjes 4-link koji ima osjetno veće mogućnosti podešavanja nego standardni ovjes i veće gume, i to sve kako auto napokon više ne bi proklizavao. Kod 4-linka je najveći problem što treba puno vremena za podešavanje idealnog set up-a, a mi smo u ovoj sezoni imali odvezenu samo jednu utrku (ne trebamo ni spominjati nedostatak staza za treniranje i to da je jedina mogućnost podešavanja auta sama utrka).

U Splitu je u jednom trenutku došlo do gubitka trakcije na jednoj gumi (vjerojatno zbog prašine na stazi) te je, s obzirom na 100-postotno zatvoreni diferencijal (oba kotača se vrte jednako te nema kompenzacije proklizavanja pojedinog kotaca) drugi kotac koji je „držao“ katapultirao auto u stranu. To nije ništa novo za takve aute sa stražnjim pogonom, i vidjeli smo to mnogo puta na stranim natjecanjima.

Camaro SS kakav danas gledamo je stigao vrlo brzo nakon Malibua? Već je bio u pripremi i za vrijeme Malibua ili…

Spavalo se nije od završetka sezone. kada smo krenuli s velikim preradama Malibua. Ni u najlošijim scenarijima nismo očekivali da ćemo se tako brzo morati pozdraviti s Malibuom. Stvarno smo mislili da ce taj auto, nakon podešavanja 4-linka juriti. Nakon nesreće u Splitu, a znajući da imamo obavezu prema sponzorima, javio nam se prijatelj Heinz Schenk iz Austrije i ponudio nam svoj auto da završimo sezonu.

Naime, on je prošle godine složio novi motor koji nije izdržao prvo testiranje i od onda mu je karoserija stajala u garaži i skupljala prašinu. Ludi od sreće prihvatili smo ponudu i odjurili u Graz po karoseriju ne bismo li stigli ubaciti motor i getribu prije osječke utrke. Sklapanje smo završili par dana prije utrke i nadali se dobrom rezultatu. Vidimo da su reakcije na dizajn novog monstruma odlične. Camaro je krojem ipak kudikamo poznatiji od Malibua.

Kako si se odlučio na karoseriju camara – ako to uopće možemo nazvati karoserijom.

Camaro je bio jedini dostupni auto u tom trenutku. Američki auti su moj san od malih nogu koji je ostvaren s Malibuom koji je, isto kao i Camaro sada, prije šest godina bio jedini dostupan za projekt. Daleko od toga da nema takvih karoserija, ali u Hrvatskoj ih ima premalo da bismo mogli puno birati. Iako je Malibu umirovljen, on će nam uvijek ostati „prva ljubav“ koju nam nece biti veliki problem prežaliti jer, nakon ovog rezultata s Camarom, ponosno možemo reci da on više nije posuđen, već je novi auto Teama Sputnik.

Ispod je cjevasta šasija atestirana i homologirana tako da s njome možeš nastupiti na svim natjecanjima. Ona je rađena posebno za kroj karoserije Camara ili se jednostavno sve te karoserije prevlače preko šasije?

Ova šasija je rađena baš za ovaj Camaro jer, osim plastičnih dijelova (vrata, prednja i stražnja hauba), karoserija je originalna – željezna. Motor je onaj isti iz Malibua? To je atmosferski V8 obujma 10.357 ccm što znaci da svaki cilindar ima obujam poput zdravog 1,2-litrenog motora u Cliju, Polu ili gdje drugdje. Razvija 1076 KS pri 7000 o/ min i 1193 Nm pri 5000 o/min. Ukratko – to je pravi divljak!

Kako to da toliki motor tako lako odlazi u okretaje?

Ovaj motor je kupljen u Americi i napravljen je baš za utrke ubrzanja. Pri naručivanju postavljaju se dva pitanja. Prvo pitanje je budžet kojim se raspolaže, a nakon toga koji rezultat očekujemo. Dogovorili smo da baza bude Chevy big block, a naša želja je bila motor za 10 sekundi na nepripremljenoj podlozi.

Kakvo je održavanje motora? Koliko znamo on je hermetički zatvoren. Što to znaci? Koliko utrka može odvesti i što se radi nakon svake utrke?

Motor je upravo završio šestu sezonu s otprilike osam vikend-utrka po sezoni što znaci da ima više od 350 vožnji iza sebe. Nakon svake utrke podešavamo ventile i to je manje-više to. Nema otvaranja motora i većih zahvata. Hermetički zatvoren motor u ovom slučaju znaci samo da ima vakuum-pumpu koja izvlači zrak iz motora stvarajući tako bolji podtlak koji rasterećuje rotirajuće dijelove unutar motora.

Nema nikakvog turbopunjača ili kompresora, pa je vjerojatno ključna stvar u rasplinjaču i usisu. Što se to nalazi iznad poklopca motora? O kakvom je usisu i rasplinjaču riječ?

Baza rasplinjača je Holley-dominator od 1250 ccm koji je prerađen prema specifikacijama našeg motora da radi na sve vrste alkohola. Usis je Profiler Sniper koji je došao s motorom prije šest godina. On je jedan od uzroka velikog broja okretaja koje motor postiže.

Koje su još kljucne komponente motora? Izgleda kao oktanski dragulj? Kakvi su klipovi u njemu, radilica, ventili, ispušni sustav…?

Specifikacije motora su iste kao i u starom Malibuu. Od tada je za sam motor naručena samo nova bregasta osovina od Jones Cams koja je pripremljena za nitro. Također smo prošle sezone prešli s električne pumpe goriva na mehaničku Aeromotive koja ima mogućnost većeg protoka goriva kako bi zadovoljila količinu alkohola potrebnu za rad motora (treba ga oko 40 posto više no benzina).

Kako stvari stoje s gumama? Nije teško primijetiti traktorsku veličinu straga i model za tačke sprijeda. Šalimo se, znamo da su to posebne Hoosierove trkaće gume. Kakve su? Koliko se sjećamo prije si vozio na Mickeyju Thompsonu… Ima li razlike?

Prednje gume su male prvenstveno zbog smanjenja otpora, dok su stražnje pogonske i što su veće, imaju bolju trakciju. Mickey Thompson smo vozili prve dvije sezone i nakon toga prešli na Hoosier koji se pokazao puno bolji za naše staze koje su nepripremljene. Stavljanjem ovjesa 4-link na Malibuu napravili smo prostor za gume veličine 33×16,5×15, a iste su i sada na Camaru.

Redovito zagrijavaš gume prije utrke. Imaš li neki posebni protokol za to?

Radna temperatura je oko 80 stupnjeva. Guma grijanjem postane ljepljiva i time bolje drži. Samo zagrijavanje radimo na vodi zbog lakšeg početnog provrtavanja. Gume grijem dvaput jer sa samo jednim ne postignem dovoljnu temperaturu gume (ali i nakon dva zagrijavanja temperatura guma je oko 50 stupnjeva). Zagrijavanje se radi po sustavu roll out. Odnosno, zagrijavanje nije statično, već se prolazi kroz startnu liniju kako bi zbog nedostatka pripremljene podloge, što više gume ostalo na startnoj liniji zbog boljeg starta.

Kako izgleda tih devet sekundi? Što radiš tih nekoliko trenutaka prije negoli semafor pokaže start i kako onda izgleda ta najkraća drama na svijetu?

Tih devet sekundi meni traje jako dugo. Imam vremena pogledati i pritisak ulja, i broj okretaja, i vidjeti položaj mjenjača. Novost na mjenjaču u odnosu na prije je elektronika koja sama mijenja položaj brzina ovisno o broju okretaja. Odlična stvar, ali mi je trebalo vremena da se priviknem na to. Nakon poravnavanja na startnu liniju aktiviram sustav trans brake koji zaglavi mjenjački sklop između prve brzine i rikverca te tako drži motor zablokiranim na određenom broju okretaja.

Nakon puštanja trans-brakea auto se trenutačno ispaljuje u prvoj brzini. Zasad sam stavio blokadu motora na 8000 okretaja, a mjenjač je podešen da mijenja brzine na 7000 okretaja.

Vjerujemo da je i mjenjač posebna stavka jer vidjeli smo da ima svoj hladnjak ulja – po čemu je poseban, koliko brzina ima i koliko je trajan?

Mjenjač je automatski TH 400 prerađen/ojačan za utrke. Promijenjen je valve body čime smo postigli da vozač sam mijenja brzine – znaci iako je mjenjač automatski, ne može
sam promijeniti brzinu. Ima tri brzine i dosad smo ga otvarali nebrojeno puta, prvenstveno zbog promjene lamelica koje su u ovom slučaju potrošna roba.

Bitni dijelovi mjenjača traju kao i motor već šest godina. Dodatno opremljen homologiranim zaštitnim pokrivačem koji pokriva kućište snopa brzina mjenjačkog sklopa. Zbog velikih opterećenja koje mjenjač trpi dolazi do velikog zagrijavanja ulja zbog čega je instaliran poseban hladnjak.

Smije li se govoriti o troškovima uopće? Koliko stoji ovakav bolid ili jedna utrka u njemu?

O troškovima se ne priča jer bi davno odustali da razmišljamo o tome, puno je godina unapređivanja auta iza nas, a svaka prerada nosi svoje. Najveći troškovi same utrke su dolazak na istu – prijevoz auta, i naravno alkohol – litra je skuplja nego litra benzina, a motor od 10,5 l treba napojiti.

Daj nam za kraj pojasni kakva je priča s anđelom i vražicom sa svake strane automobila? Mora da nije za svačije uši ili?

U želji da ne postanemo „dosadni“ sponzorima, od starog plavog Malibua napravili smo „Sherif Malibu“ i tako je vozio dvije godine. Kada smo se odlučili na redizajn, ideja vodilja je bio američki bombarder s pin-up curom. Ta pin-up cura je na kraju dobila krila jer uvijek je važno imati anđela čuvara. Ali, kako svaka priča ima dvije strane, tako je za čuvara stražnje gume stavljena vražica. Uostalom, stražnje gume ostavljaju dojam kao da su iz „pakla“.