

“Možda smo ipak trebali poslušati urednika”, prva je pomisao koja nam je prošla kroz glavu dok smo u čudu gledali našeg fotografa kako se, istodobno pokušavajući kadrirati fotografiju i održati ravnotežu, poput pingvina gega po ledom prekrivenom ugibalištu na serpentinama iznad Senja.
Poprilično teško samo po sebi, a još teže kada vas svakih dvadesetak sekundi i silovito, poput goleme, nevidljive ruke, udara bura. Prava, olujna, senjska bura, ona o kojoj su tijekom stoljeća nastajale legende i koju u ovo doba godine svako malo prikazuju na večernjim vijestima.
Naš HR-test u tom nam se trenu učinio upitnim, a Hrvatska Kostajnica dalekom poput Šangaja. Naime, urednik je zacrtao da se za HR-test triju Mazdi CX-30 uputimo prema tom gradu na Banovini radi fotografiranja.
S druge strane, naš fotograf Petar je predložio da ipak skrenemo prema Jadranskoj magistrali, gdje će nam, zbog nepredvidiva vremena tijekom tog tjedna, prilike za sunce, prekrasne ceste (koje dobro poznajemo) i vrhunske fotografije biti mnogo veće.
Poslušali smo ga i, zaista, nakon tmurne, oblačne te ponegdje solidnim slojem snijega prekrivene dionice autocestom od Zagreba kroz Gorski kotar i dio Like, iznad Senja dočekao nas je prekrasan, sunčan dan. Ali sunčan dan u kombinaciji s nemilosrdnom burom, koja je udarala kao da nema sutra.
No srećom (za nas trojicu), i nakon 600 kilometara vožnje, fotografije su zaista ispale vrhunske, no iako govore tisuću riječi, šteta što ne mogu dočarati žestinu tog nevidljivog elementa koji nam je u svakom trenu otežavao zadatak testiranja triju verzija najzanimljivijeg novog kompaktnog crossovera na tržištu.
Ako vam se CX-30 čini sličnim, također još uvijek poprilično novoj Mazdi 3 – oba modela dijele istu novorazvijenu platformu. Crossover ima neznatno kraću karoseriju (4395 spram 4460 mm) i međuosovinski razmak (-70 mm) te više odstojanje od ceste (+40 mm), no u smislu tehnologija Skyactiv, podvozja, motora i mjenjača, pa i dizajna interijera, to su zapravo isti automobili.
Tri verzije koje smo odabrali za HR-test su – pastelnosivi D116 (1,8 dizelaš, 116 KS i 270 Nm) s ručnim mjenjačem i prednjim pogonom, crveni G122 (2,0 benzinac, 122 KS i 213 Nm) s ručnim mjenjačem i prednjim pogonom te tamnosivi X180 (2,0 benzinac, 180 KS i 224 Nm) s automatskim mjenjačem i pogonom na sve kotače.
Najzanimljiviji je svakako X180 koji se ističe naprednom tehnologijom kompresijskog paljenja, odnosno prvim serijskim benzinskim motorom na svijetu koji paljenje pomoću iskre benzinca kombinira s kompresijskim paljenjem dizelaša.
Ukratko, to na papiru znači da bi X180 veliku uglađenost i snagu u cijelom rasponu okretaja trebao kombinirati s respektabilno niskom potrošnjom goriva. Osim toga, X180, kao i G122, serijski dolazi s M Hybrid – blagim hibridnim – sustavom.
Spuštanjem do suncem obasjanog Senja i lokacije koju smo odredili za glavnu rundu statičnog fotografiranja prvi smo se put detaljnije upoznali sa sva tri modela. CX-30 možda nije skladno oblikovan poput Mazde 3, ali svejedno je moderan i upadljiv automobil, posebice sprijeda i iz prednjeg poluprofila te u crvenoj boji izvedbe G122.
Interijer je gotovo sasvim prenesen iz ‘Trojke’, a sva su tri primjerka CX-30 bila raskošno opremljena, premda su G122 s crnim i X180 s bijelim kožnim presvlakama djelovali uvelike otmjenije od D116 s platnenim sjedalima. Slična specifikacija opreme znači da su sva tri imala veliki zaslon infotainment sustava, kombinaciju digitalne i analogne instrumentne ploče, dvozonsku automatsku klimu, adaptivni tempomat…
Po pitanju udobnosti interijera, CX-30 pripada prosjeku klase u kojoj se nadmeće – ponuda prostora za putnike straga nije prvoklasna, već samo adekvatna, a obujam prtljažnika s rasponom od 430 do 1406 litara kotira u donjem dijelu ljestvice.
S druge strane, malo koji Mazdin konkurent nudi ovako visoku udobnost prednjih sjedala, koja ujedno u zavojima vrlo dobro podupiru tijelo. Vozački položaj očekivano je dobro promišljen i ugodan, a vozačevo okruženje jednostavno za korištenje, uz primjetan porast kakvoće materijala i svih tipki i prekidača s kojima se dolazi u kontakt.
Spomenuti infotainment sa 8,8-inčnim zaslonom također je primjetno poboljšan u odnosu na prethodne generacije Mazdinih sustava, pružajući jednostavne, intuitivne izbornike te brzo povezivanje smartphonea.
Nakon što je Petar fotografirao sve što je planirao na rivi i kod tvrđave Nehaj, napustili smo Senj i krenuli prema jugu u smjeru Karlobaga. Uz jednako ugodno sunce i neugodan vjetar, ceste pred nama postajale su sve praznije, zavojitije i zabavnije. Sve nam se više činilo da smo dolaskom na more ipak dobro odlučili…
Sada kada je vožnja postala zahtjevnijom, magistrala je počela razotkrivati neke nedostatke. Nasuprot gradu i autocesti, gdje vožnju čini toliko uglađenom i opuštajućom, automatski mjenjač ne pokazuje osobitu želju pratiti vozačev entuzijazam za zavoje – često se odlučuje za jedan (ili dva) stupnja prijenosa previše nego što biste željeli ili kasno prebacuje naniže, a prerano naviše.
Odabir moda Sport donekle pomaže, ali u tim je situacijama zapravo najbolje ručicu pomaknuti ulijevo i njome (sekvencijalno) mijenjati brzine.
Iako kombinacija automatika i benzinca X180 u većini situacija skladno funkcionira – djelomice i jer 180 KS snažan dvolitraš raspolaže uvjerljivim (premda ne preimpresivnim) performansama, ta povremena tromost mjenjača kod dinamičnije vožnje potaknula nas je na isprobavanje drugog benzinskog CX-30.
Nasuprot najsnažnijem, kakav je početni s ručnim mjenjačem i prednjim pogonom? Nakon kratkog zaustavljanja za još koju fotografiju i zamjenu automobila, G122 se gotovo odmah (i očekivano) pokazuje kao poprilično drukčije iskustvo.
Manjak na papiru, recimo, ukazuje na značajan pad u pogledu performansi, ali u stvarnosti početni je benzinac više no adekvatan te gotovo jednako uglađen. Jasno, neće tako lako (ako uopće) držati korak s X180, ali G122 brži je nego što biste očekivali. I kudikamo zabavniji.
Međutim, to nije toliko zbog spomenutih blagih nedostataka automatika, koliko zbog ručnog mjenjača koji je nesumnjivo jedan od najboljih u klasi. Izrazito pozitivni i precizni te razmjerno brzi hodovi ručice pružaju velik gušt, pa čak i u situacijama (koje su tog dana bile česte) kada smo u G122 morali mnogo više ‘surađivati’ s mjenjačem i motorom kako bismo držali (ili barem pokušali držati) korak s osjetno bržim X180 te nešto bržim D116.
Nadalje, iako tijekom vožnje X180 nijednom nismo pomislili da je težak, užitku vožnje G122 pridonosi i njegova lakoća, odnosno osjetno manja masa (1320 nasuprot 1470 kg).
Stajemo u Jablanac na kratku pauzu i dijelimo dojmove. Petru se jako sviđa X180, katkad nekooperativnom automatskom mjenjaču unatoč, ali sada se s Mladenom mijenja za D116. Početni benzinac pak nastavlja otkrivati prednosti. Spomenuta lakoća, ali i njegov prednji pogon u zavojima čine ga predvidljivijim od AWD-modela.
Da, G122 ima primjetno nižu razinu prianjanja od X180, ali vozaču znatno bolje komunicira granicu te razine, a više samopouzdanja ulijeva mu i glede povratnih informacija jasniji servoupravljač.
Nešto prije Karlobaga ponovno se mijenjamo za automobile. Ruku na srce, otpočetka smo očekivali solidniju izvedbu Mazdina dizelaša. I nije razočarao. Gotovo odmah jasna je prednost okretnog momenta, odnosno međuubrzanja u odnosu na snagom snažniji, ali elastičnošću manjkav G122 (u nekim situacijama čak i X180).
Dizelaš nije jurilica, ali njegov uvjerljiviji raspon okretnog momenta vožnju čini lagodnijom i jednostavnijom nego u slučaju manjeg benzinca, premda s njime dijeli jednako impresivan ručni mjenjač.
D116 je iznimno uglađen i razmjerno tih te je lako razumjeti kada bi ga većina naših, većinom dizelašima sklonih kupaca, odabrala barem na osnovi podataka na papiru. U zavojima je gotovo jednako uvjerljiv kao G122, a jedino biste u ovakvoj situaciji, odnosno vožnjom jednog i drugog, primijetili da dizelaš ima nešto ‘teži’ nos.
Dolaskom u Karlobag, sjeli smo na kratku kavu i dogovor oko nekoliko posljednjih lokacija za fotografiranje. Otprilike pola sata i vrlo malo dogovora kasnije, Petar nas obavještava da moramo brzo krenuti dalje. Ne prema jugu, doduše, već nazad na sjever na navodno vrhunsku lokaciju koje se upravo prisjetio. Jedini problem – pitanje je hoćemo li stići jer sunce zalazi za nepunih sat vremena.
Sjedamo u Mazde i ubrzanim tempom vozimo nazad. Ponovno smo u G122, koji se sve više čini kao najbolji u ponudi modela CX-30. Konsenzus jest da je ručni mjenjač najpoželjnija opcija, zatim da X180, osim ako niste zahtjevan vozač, ne nudi značajne, realne prednosti u odnosu na G122 te da je prednji pogon, osim ako ste baš odlučni da vam treba više gripa, razumnija opcija od AWD-a.
E sad – benzinac G122 ili dizelaš D116? Ako ‘kilometarski’ možete opravdati dizelaša, odaberite D116. U suprotnom, uštedite oko 20.000 kuna i držite se G122.
Nakon nešto više od pola sata vožnje, stižemo do neoznačena raskršća, skrećemo naglo udesno i uspinjemo se uskom cestom jedva dovoljno širokom za mimoilaženje s drugim vozilom. Čini nam se da smo se popeli na gotovo pola Velebita kada lijevi žmigavac Petrova CX-30 pokazuje da smo konačno stigli na cilj – veliko proširenje bez ograde, sa spektakularnim pogledom na more, krajnji sjever Paga i jug Raba.
Izlaskom iz automobila kako bismo namjestili Mazde, postaje jasno da bura ne samo što nije posustala, već se čini da puše jače nego tijekom dana. Promrzli i umorni, pokušavamo čuti što nam Petar dovikuje sa stijena na koje se popeo. Osim uputa, padne i pokoja psovka oduševljenja na fotografije koje je ‘okinuo’. Sunce ubrzo zalazi za horizontom i sva se trojica okupljamo oko fotoaparata.
“Misliš da će uredniku biti krivo što nismo otišli u Hrvatsku Kostajnicu?”, pita Petar pokazujući nam fotografije. Klimamo glavama: “Mislimo da će mu se svidjeti. Isplatilo se riskirati.”
AMS-mjerenja potrošnje na autocesti
CX-30 Skyactiv D116
130 km/h – 2300 o/min – 6,7 l/100 km
150 km/h – 2700 o/min – 8,5 l/100 km
CX-30 Skyactiv G122
130 km/h – 2600 o/min – 7,2 l/100 km
150 km/h – 3100 o/min – 8,9 l/100 km
CX-30 Skyactiv X180
130 km/h – 2800 o/min – 7,3 l/100 km
150 km/h – 3300 o/min – 9,1 l/100 km