HR Test 1000 km – Opel Crossland 1,2 Turbo vs. 1,6 CDTI

Ako počnemo govoriti o imenu, odmah ćemo izgubiti kompas jer bi auto koji se zove Crossland X, pored pogona na sve kotače, trebao imati i reduktor, a svaki kupac bi za poklon trebao dobiti gojzerice.

Međutim ovdje pogon na sve kotače nije ni opcija, pa bi prikladnije ime bilo Crossover X jer ovo je križanac SUV-a i običnog gradskog auta. Nema ni elektronike za upravljanje ESP-om kojom biste si pomogli na vlažnoj travi, pa je riječ o autu poput Citroëna C3 Aircross, Renaulta Captura, Peugeota 2008, Kije Stonic pa i Hyundaija Kone – čiji prvi test također možete pročitati u ovome broju.

No Crossland X smo već upoznali, u prošlom broju AMS-a na velikom usporednom testu kad se pokazao kao zlatna sredina klase. Zato smo ga sad bacili na HR-test, doduše u skraćenoj izvedbi, koji će pokazati kako Crossland X diše u različitim kombinacijama te koliko na njegovu rafiniranost utječu surove domaće prometnice.

Evo kako stvari stoje nakon gradskih gužvi, spusta autocestom od Zagreba do Rijeke, terenskog ispita, pa povratka starom cestom nazad. Nakon takvog kruga svaki auto otkrije svoju pravu ćud, pa tako i Crossland X.

Francuz kojeg razumijete

Lijepo izgleda, ali straga i pomalo ženskasto – ako se to u ova korektna vremena smije izgovoriti… Crossland X nije grubijan ili auto koji biste poželjeli s nekim vrlo snažnim motorom. Umjerenost je njegova valuta, ali tijekom testa nismo primijetili da mu nedostaje čvrstoće i robusnosti. Iako je križan s Peugeotom i Citroënom, u mnogo toga je Crossland X pravi Opel – i to u ovom slučaju znači nešto dobro.

U odnosu na PSA-modele nudi bolji osjećaj na volanu, bolju ručicu mjenjača, a svakako i bolja sjedala s kojima se Opel posljednjih godina proslavio. Zapravo, Crossland X je razumljivija interpretacija poznate PF1-platforme na kojoj stoje 2008 i Aircross.

Što to znači? Novi C3 Aircross je pokazao golem napredak u odnosu na starije kućne modele, 2008 je korektan, ali oba francuza koriste oblike i rješenja koja zahtijevaju privikavanje – neobične brzinomjere, forme sjedala, prozore koji se ne spuštaju, premale volane, šlampave mjenjače…

I zato, sad smo s Opelom dobili prevoditelja, francusku umjetnost s prepoznatljivim klasičnim rješenjima, pa i u mraku možemo znati gdje se nalaze oči, uši ili nos, odnosno sve komande.

Ideja za starije, izvedba za mlađe

Unatoč brojnim dijelovima s francuskim pečatom nema tragova nesporazuma s Opelovom značkom. Odnos svih komandi i sjedala je savršen, ali i podesiv u širokom rasponu. Drugim riječima, u Crosslandu možete sjediti relativno nisko, ali kad podignete sjedalo i visoko kao u terencu – a važno je da će volan i mjenjač ergonomski to i dalje pratiti.

To će se zasigurno dopasti vozačima treće životne dobi te onima uspavanima koji ne poznaju dinamičan vozački duh. Iznenađenje nalazimo u sjedećoj površini sjedala koja se može dodatno izvući, što je raritet u ovoj klasi koji ćete poljubiti nakon svakog dugog putovanja. Uz to, sjedala su uistinu izvrsna i zbog njih Crossland vrijedi više. Ma nema zamjerki ni na kokpit koji je jednako dobar kao onaj u većoj Astri, pa čak i Insigniji.

S pregršt detalja Crossland X opravdava svoju cijenu. Osjetljivost ekrana, komande na volanu, klima – sve radi odlično. A ako imate još 3000 kuna, možete ih potrošiti i na ‘head-up’ ekran ili možda ne… Stražnja sjedala nisu raskošna koliko prednja, ali je prostranost svejedno uzorna. Pohvalu zaslužuje klizna klupa koja klizi naprijed-nazad 15 cm. No taj detalj nažalost nije serijski, već stiže uz doplatu od 3000 kuna u koju je uključena i dvostruka podnica prtljažnika te još poneki detalj.

Tri motora, dva srca

Od dizelaša smo znali što očekivati. To je onaj stari 1,6 HDI koji je pokretao gotovo sve Peugeote i Citroëne posljednjih desetak godina. Naravno, s vremenom je dorađen, ali je dojam vrlo sličan jer koliko je unaprijeđen, toliko ga je ekologija stisnula. S druge strane, 1,6 CDTI u izvedbi sa 120 KS je najimpresivniji zbog momenta od 300 Nm. Samo je potrebno odgurnuti se iz točke stajanja i Crossland će poletjeti. Lako ubrzava s vrlo malo gasa, a kasnije i pretječe te je riječ o ozbiljnoj motorizaciji. No radi se o klasičnom dizelu, pa se pripremite na ‘roktanje’ i bučniji rad. Drugih mana zapravo nema jer velik okretni moment dobro ‘zakrpa’ sporiji hod inače solidnog mjenjača.

Lako je putovati i visokim brzinama kad nismo primijetili problem s bukom vjetra, što dijelom ide i na račun odlične aerodinamike koeficijenta od 0,30.

Najupečatljivije povlači između 1900 i 2600 okretaja, pa vožnja u tom režimu s visokom ručicom mjenjača i uz dobru preglednost, zabavlja vozača i tjera da jurca uokolo poput dostavljača koji kasni s dostavom.

U drugoj krajnosti, kad vozite polako, motor se može spuštati do 1200 okretaja. Uvijek fino prede, pa kad bismo se tako odvezli od Zagreba do Osijeka, potrošnja bi mogla iznositi i svega 3,5 litara. Inače, bez pažnje na otvorenoj cesti Crossland X lako putuje sa 4,5 litara.

Ukupan prosjek testa sveo se na 5,9 litara. E sad, odaberete li slabiju izvedbu sa 99 KS, uštedjet ćete 5500 kuna te nešto sitno pri registraciji, pa je pitanje isplati li se slabija izvedba. Ako ste u mirovini, jači vam motor od 1,6 CDTI sa 99 KS neće trebati, ali izgubit ćete mjenjač sa šest stupnjeva te dobar dio agilnosti. Slabija izvedba teže ulazi u okretaje i jednostavno nema dovoljno ‘šusa’.

To se čak i ne vidi po vrlo dobroj najvišoj brzini, ali tu je razlika u momentu od 50 Nm i u dvije sekunde ubrzanja do 100 km/h. Također, s jačom izvedbom se tiše putuje pri višim brzinama, a razlika u potrošnji svodi se na pola litre.

Leteći trocilindraš

Benzinac nesumnjivo tjera na preispitivanje afiniteta. Nije promašaj, a to što je trocilindraš – to postaje neizbježno, ali ne nužno i loše. Zvuk mu nije iritantan, a odziv na gas je fantastičan. No potrebno je pričekati da motor prijeđe 2000 okretaja i tad vas ni dizelaš sa 120 KS neće moći pratiti. Mjenjač lakše i ljepše ide kroz brzine, a 130 KS je i više no opravdano. Crossland X 1,2 turbo s punim gasom jednostavno leti, pa stotku skida za devet sekundi, a postiže i najviših 206 km/h.

Nisu to performanse koje ćete koristiti, ali one u srednjem režimu rada jamče ljepotu i lakoću vožnje s trećinom gasa. Brzinu od 180 km/h lovi kao od šale, a ne čeka se dugo ni na 200 km/h.

A potrošnja? 1,2 turbo može biti štedljiv, a ako vozite opušteno uz česta ubrzanja, to znači da će vam gradom trošiti oko 8,8 litara. Međutim, općenito je riječ o poprilično štedljivu motoru. Najmanje smo ga uspjeli voziti samo 5,2 litre, a prosjek na putovanju od 6,5 nije problem održati.
Dinamika Crosslanda X nije problematična, ali je specifična. To nije tvrd i ‘nategnut’ auto, ali je dovoljno fokusiran s jasnom granicom trakcije. Prije svega je siguran što smo se uvjerili i vožnjom po lošim vremenskim uvjetima. Lako je napipati granicu, osjetiti točku prianjanja prednjeg ovjesa te voziti u sigurnoj zoni.

Dobar brak, dobra djeca

Na terenu smo se lijepo provozali, kao i svakim običnim osobnim niskim autom, samo bez straha da ćemo zapeti za prvi viši kamen ili panj. I to zadovoljava ideju zgodnog uniseks (namjerno nećemo reći ženskog) križanca. U konačnici snaga Crosslanda X je što nema slabe karike, već je riječ o dobro uravnoteženom vozilu.

U odnosu na Mokku X možda ima manje karaktera, ali je prostraniji Crossland X i tridesetak tisuća kuna jeftiniji. I stoga se lako mogu uvidjeti prednosti velikih brakova poput ovoga Opela i PSA-koncerna. Dobar brak – dobra djeca, pa su tako i sva tri Crosslanda X s testa jednako odgojena, a ni s jednim nećete pogriješiti s obzirom na malu razliku u cijeni.

Iz vozačkog kuta najzanimljiviji je 1,2 Turbo koji sa 130 KS i sjajnim performansama stoji koliko i 99 KS snažan dizel. Drugi izbor bi bio 1,6 CDTI sa 120 KS zbog zadovoljstva u velikom okretnom momentu i štedljivosti, a najslabiji samo zadovoljava formu i treba ga preskočiti zbog boljih i ne znatno skupljih alternativa.