

Dugo je pripremana ova avantura i pomno su birane rute, jer Guinness ima vrlo strogo propisana pravila kada su u pitanju obaranja sličnih rekorda. Iako je Hrvatska mala zemlja, ruta vožnje (2500 km) nije se činila problematičnom stavkom. Međutim, pravilnik iz Guinnessa kaže da se za rekord jednom cestom ne smije voziti dva puta, pa čak ni na povratku u drugom smjeru jer ruta mora biti kontinuirana. Osim toga, svi koji planiraju voziti za rekord u automobilu moraju biti cijelo vrijeme. To je bitno promijenilo planove pa se vozačka posada svela na dva vozača, a na ruti se počelo raditi iznova.
Odlučeno je da vozači budu Marko Tomac, zamjenik glavnog urednika časopisa Auto motor i sport, te Ivan Cvetković, voditelj internetskoga izdanja. Postalo je jasno – vozački tim Auto motor i sporta za jednosmjernu vožnju na 2500 kilometara morat će posjetiti sva hrvatska sela i sve dijelove zemlje, a to nije bila olakotna okolnost. Naime, svaki zavoj, svako križanje, zaustavljanje i kolona osjetno povećavaju potrošnju, a slavonske seoske ceste prepune su nepredvidivih situacija. Baš kao i Podravska magistrala, Međimurje te Jadranska magistrala. Ali izbora nije bilo previše.
Prijašnji rekord postavljen 2010. godine iznosio je 2456 km, a ostvario ga je britanski novinar Gavin Conway (The Sunday Times) vozeći dionicu od Maidstonea u Velikoj Britaniji do autoceste A26 u Francuskoj uz prosječnu potrošnju od samo 3,14 l/100 km. U naš Passat stalo je čak 79 l goriva, iako je tehničkim podacima stajalo da je zapremina 72 l. I to je jedan od razloga, jasno uz vještine dvojice vozača, kako ovaj rekord još uvijek nije oboren. Naime, mnogi automobili današnjice imaju puno manje zapremine spremika goriva.
Krenuli smo iz Čakovca autocestom prema Zagrebu pa prema Lipovcu. Dan je završio nakon 16 sati, 895 km, uz prosječnu potrošnju od samo 2,9 l/100 km, što nam je ulijevalo veliku dozu euforije. Drugi dan vraćali smo se preko Kutine i Popovače prema Zagrebu, vrijeme je teklo sporo jer smo sve češće vozili van autoceste, a dan smo završili s 1636 km na brojčaniku. Treći dan krenuli smo prema moru, rezerva se upalila nakon 2155 km negdje nasred Like.
Tu smo postajali malo nervozniji jer nismo bili sigurni hoćemo li imati dovoljno goriva za dostizanje 2457 km. Ipak, negdje iza Makarske u Krvavici motor se počeo gasiti. Brojčanik je pokazivao 2545 km, a prosječna potrošnja pala je na svega 3,087 l/100 km. Nakon potvrde Guinnessa sve je postalo službeno i slavlje je moglo početi.