Ford Ranger Raptor – Želimo vam ugodan let

Ford predstavlja novu generaciju Rangera s vrlo posebnom varijantom imena Raptor. Ako vam ime ne ulijeva strahopoštovanje, kombinacija letećeg pick-upa s V6-biturbom, desetstupanjskim automatikom i trkaćim ovjesom zasigurno hoće. Samo morate pronaći način da sjednete iza upravljača

Da, da, Ranger je apsolutni bestseler među pick-upovima, kako u Europi tako i Hrvatskoj. Zapravo toliko je dobar da je i jedan njemački gigant odlučio njegovu tehniku presvući svojim bojama. Pa zašto bismo onda četvrtu generaciju predstavili osnovnim modelima kakve koriste poljoprivrednici ili tvrtke zadužene za uređenje hortikultura kada stvari mogu biti puno spektakularnije? P-u-n-o. Ta daaa…! Pogledajte masivno istuniranu varijantu imena Raptor. Pogled će vam sigurno zapeti na njegovoj moćnoj pojavi i debelo otisnutim imenom Ford na masci, ali njegova je prava vrijednost zapravo skrivena ispod masivne karoserije.

Da, i dalje je tu za pick-upove uobičajena kruta osovina koja nije jamstvo nesputanog komfora i visoke stabilnosti na pravcu. No već je u prošloj generaciji Ford nadogradio ovu pomalo arhaičnu tehnologiju. Zato ispod nalazimo zavojne umjesto uobičajenih, teretnih lisnatih opruga, ali i brojne veze s osovinom među koje pripada i Wattova spona na kućištu diferencijala. U konačnici to pomaže da se osovina prilikom kompresije ovjesa ne izmiče lateralno. Osim straga, mnogo je posla odrađeno i na prednjem dijelu ovjesa sa zavojnim oprugama i opružnim nogama.

Podešavanje u Outbacku

Samo srce ovjesa su adaptivni, elektronski upravljani amortizeri američkih specijalista iz tvrtke Fox Racing čiji je rad na Ford Ranger Raptoru fino brušen, a gdje drugdje nego u bespućima australskog Outbacka. Ovaj vrlo pažljivi proces kojim Ranger postaje terenski pandan cestovnom Focusu RS je i razlog zašto se kod nas neće nuditi varijanta s V6-dizelom. “Taj je motor jednostavno pretežak”, bilo je sve što su u Fordu imali reći na tu temu. Kada smo već kod masa, recimo da prema tvorničkim navodima Raptor prazan teži 2,4 tone što ga, međutim, nimalo ne sprječava da impresionira performansama. Kako sa 7,9 s do stotke, tako i s maksimalnih 180 km/h. Oboje, bez obzira na podlogu.

Gotovo 500 Nm okretnog momenta jamstvo su da će Raptor u svakom trenutku moćno potegnuti, bilo da na magistrali pretječete ili se na autocesti rješavate kakvog spavača.

Najbolje je pritom što naoko divlji Ranger na asfaltu zadržava vrlo pristojne manire, hrabro drži svoju liniju te dugo ostaje neutralan bez obzira na sve izazove oštrijih uzastopnih zavoja. Čak iako sama karoserija nije potpuno riješena ljuljanja i bočnog naginjanja. Usporedo s podizanjem brzine, podiže se i razina komfora, kod one sporije udarci s neravnina u manjoj se mjeri probijaju do stražnjeg dijela. No općenito, ovjes i amortizeri djeluju iznimno uvjerljivo, a odlaskom na teren ta impresija postaje još dojmljivijom.

U odnosu na prethodnika, odsad je zaključavanje prednjeg diferencijala u seriji što inače nalazimo još samo kod Mercedesove G-klase ili Jeep Wranglera. Iako su svi penjački zadaci na terenu za Raptor lako svladivi, nesputana jurnjava je njegova prava paradna disciplina. Vozački mod Baja (prema kalifornijskom pustinjskom reliju) ne pokušava to ni suptilno sakriti. Let iznad terenskog poligona ili skok s rampe pri 100 km/h na brzinomjeru na trening stazi koncipiranoj za Dakar reli vozila jasno pokazuje zašto je ovjes dugog hoda bio u fokusu tijekom razvoja.

Vjerujemo li Fordu i tvorničkim navodima, Ranger se može učinkovito voziti s prihvatljivim prosjekom od 13,8 l prema WLTP-u. Nakon testnih vožnji dojam je da desetak litara više nije problem postići. To je i realno prava cijena V6-biturbo snage, no jednom kad je osjetite, sva je prilika da ćete biti voljni i platiti je. Za one koji ipak žele biti malo učinkovitiji te s nešto manje žustrine i više vremena obilaziti druge automobile, dobra je vijest da ako malo pričekaju, otprilike do sredine proljeća, mogu dobiti Ranger Raptor u dizelskoj varijanti. Istina, u tom slučaju ništa od V-konfiguracije, već će se morati zadovoljiti dvolitrenim četverocilindrašem snage 205 KS.

ZAKLJUČAK:

Pustinjski trkač umjesto zelene dostave? Zašto ne. Pritom nije samo V6-biturbo taj koji jamči terensku zabavu već iznimno sposoban i dobro podešen trkaći ovjes.