U kojem smjeru vozi Ford ?
Vrijeme 'uobičajenog' u Fordu je isteklo. Budućnost će biti uzbudljivija, odlučnija, s više američkih 'začina'... Od 2030. i potpuno električna. Da, bit će vraški zanimljivo
Do profita, ali opušteno? O da, moguće je. U SAD-u prije svega zahvaljujući najprodavanijem pick-upu F150, dok je na europskim top-listama najprodavanijih dominirao Focus. I tako iz godine u godinu. No Ford trenutačno vozi kontra vjetra. Konkurencija jača ne samo u SAD-u već i Europi. Posljednjih nekoliko godina Ford je kontinuirano gubio tržišni udio i simpatije kupaca, te nije mogao parirati napadima Stellantisa i koncerna Volkswagen. Razlozi? Neprilagođavanje trendovima, neatraktivni modeli te posve zbunjujuća strategija.
Dok se Stellantis, primjerice, oslanja na visoku razinu atraktivnosti (koja ponekad čak i čelne ljude u Wolfsburgu i Mladá Boleslavu natjera da se češkaju po glavi), a VW Grupa prodajne rezultate ostvaruje na račun kvalitetnog sadržaja i bogatog izbora, Ford se čini neodlučnim i ne baš usredotočenim. S tržišnim udjelom od šest posto, u usporedbi sa 20 posto Stellantisa i VW-a, Ford sve više klizi prema periferiji tržišta.
E sad, kako ponovno narasti? Čelni ljudi Forda se ne zamaraju time, već zauzimaju posve novi stav u poslovanju. Nova strategija, objavljena prošle godine, temelji se na odvajanju vozila s motorima na unutarnje izgaranje (Ford Blue), e-mobilnosti (Ford Model E) i gospodarskih vozila (Ford Pro). U osnovi je razvijena od strane bivšeg konzultantskog partnera iz Bostona, Christiana Weingärtnera, koji je bio direktorom marketinga i prodaje, a koji od 2022. ima zajednički cilj s njemačkim izvršnim direktorom Martinom Sanderom. Strategija počiva na modelima s visokim maržama i dobrim prodajnim rezultatima, po mogućnosti pod već poznatim nazivima.
Najbolji primjeri te strategije su Mustang Mach-E i Puma. Prema Weingärtneru, Puma ujedno predstavlja i novi smjer marke. Unatoč europskom kroju više je američka, pomalo poput Mustanga i Bronca. I to je točno smjer u kojem bi se Ford trebao nastaviti razvijati u cjelini – postati jedinstven, uzbudljiv, s više američkog štiha, usredotočiti se na karakter i snagu umjesto isključivo na tržišne udjele i količine. Vrijeme ‘uobičajenog’ je prošlo, smatra Weingärtner. Uostalom, Ford je to vrlo dobro spoznao na primjeru Fieste, Focusa i Mondea. Između ostalih.
Što nas dovodi do toga da situacija postaje sve neugodnija u cjenovno osjetljivom segmentu. S jedne strane, skorašnje uvođenje norme Euro 7 znatno će poskupjeti automobile, a s druge u Europu će vjerojatno stići još više jeftinih kineskih modela. Fordovog izvršnog direktora Jima Farleyja to uopće ne zabrinjava. Hobi trkač ne samo da vozi pod punim gasom kada je u pitanju Formula 1, tj. tim Red Bull, već ne pušta nogu s gasa ni kada je riječ o elektrifikaciji. Ford od 2030. u Europi namjerava nuditi isključivo električne modele. Proizvodi ih, između ostalog, u ‘Cologne Electrification Centeru’ (CEC), tj. tvornici Köln-Niehl, čija je adaptacija i modernizacija koštala oko dvije milijarde eura. Izuzev lokacija u Valenciji i Craiovi, Ford će ondje proizvoditi dva modela na Volkswagenovoj platformi MEB. Riječ je o crossoveru srednje klase s peterim sjedalima, sportskom crossoveru u stilu VW-a ID.4 i ID.5 te električnoj verziji Pume koja će biti postavljena na samostalnu platformu.
Sve zajedno ipak zvuči utješno s obzirom na završetak proizvodnje Focusa u Saarlouisu 2025. godine. To je ‘veselje’ koštalo gubitka od oko 4500 radnih mjesta – neke od njih bi mogao spasiti kineski BYD ako se potvrdi interes za lokaciju – te dodatnih 3200 radnih mjesta prvenstveno u odjelu razvoja i istraživanja na lokaciji u Kölnu. U svakom slučaju, ova druga generacija Fordovog vlastitog električnog automobila – nakon Mach-E-a proizvedenog u SAD-u – trebala bi putem radikalnog pojednostavljenja ponuditi bolju kvalitetu uz niže troškove proizvodnje. Farley očito razmišlja o tri karoserijske izvedbe sa samo nekoliko opcija koje se mogu naručiti, a svaka od njih s prodajnim potencijalom od milijun jedinica. Smjer je to kojem u osnovi teže svi voluminozni proizvođači, ali čiji komercijalni uspjeh tek treba dokazati. Na kraju krajeva, mnogo novca se može zaraditi i sa skupim dodacima.
Međutim, Ford ima još poneki adut u rukavu! Recimo, toliko puta naglašavani ‘Adventurous Spirit’. Strategiju s četiri samostalne obitelji uključujući modele: Wild Performance (Mustang), Urban Escape (Puma), Active Adventure (Explorer) i Ultimate Outdoor (Ranger). Potonji, sa 40 posto udjela u prodaji u segmentu i kao osnova za novi Volkswagen Amarok, pokazuje enorman potencijal. Je li to dovoljno da se gubitak u Europi (oko 400 milijuna dolara u četvrtom kvartalu 2022.) pretvori u profit?
U zoni dobitka – laka gospodarska vozila na bazi Transita. U ovom je segmentu Ford volumna marka u pravom smislu tog pojma, čak i broj jedan u Europi. Osim općeg procvata logistike i kampera, na ruku mu idu i poteškoće s isporukom konkurentskog Fiata, čija proizvodnja Ducata još uvijek ne ide po planu. Transit tako zarađuje ozbiljan novac, u međuvremenu je i elektrificiran (E Transit), baš kao i Courier i Custom. Jer od 2030. godine dvije trećine gospodarskih vozila bi trebalo biti potpuno elektrificirano. Da, kao što smo naveli u podnaslovu – bit će vraški uzbudljivo.