F1 brži, MotoGP atraktivniji – dvoboj u kraljevskoj klasi!

U povijesti motosporta pamtimo samo jednog prvaka u obje kraljevske klase, John Surtees je bio motociklistički i F1 prvak. U današnjem svijetu brzine zamjena moto kokpita s automobilskim, i obrnuto, izvediva je jedino ako je u pitanju promotivni spektakl.

Poput primjerice Lewis Hamiltona i Valentino Rossija nedavno u Valenciji. Opasnost je jednostavno prevelika, a u novac koji je u igri ne dozvoljava ovakve egzibicije u stvarnom životu. Drugim riječima, vrhunski tenisač nije automatski ni približno dobar u hokeju samo zato što oba sporta uključuju štap u ruci kojim udarate manji objekt u pokretu. Pak ili lopticu, svejedno.

Dva kralja

Na kružnoj trkaćoj stazi niti jedan automobil nije brži od Formule 1. Isto tako, na istoj stazi ni jedan drugi trkaći stroj na dva kotača nije toliko brz kam MotoGP motocikl. Uostalom, zato ih i zovemo kraljevskim klasama. I obje privlače milijune gledatelja.

Prošle je godine njih 4,16 milijuna posjetilo jednu od 21. Grand Prix utrke dok je 19 odmjeravanja u MotoGP-u uživo pratilo 2,86 milijuna gledatelja. Ove utrke u pravilu nemaju ništa jedne s drugima no četiri staze ugošćuju jedne i druge, a to nam daje mogućnosti da ih usporedimo. Za podatke su se pobrinule momčadi Red Bulla i KTM-a.

Razlika je očita. Na Red Bull Ringu dugačkom 4318 metara ona iznosi 20 sekundi. U svakom je deset zavoja Formula 1 je brža. Razlika u brzini seže od 7,5 do 130,7 km/h. Pa opet, MotoGP, bilo kroz kvalifikacije ili same utrke oduševljava uzbuđenjima koje pruža. Sportski direktor Red Bulla Helmut Marko objašnjava: U Formuli 1 gledatelji borbu vozača vide tek u ekstremnim situacijama.

Kod motora je to puno intenzivnije, borba dvojice, trojice u zavojima uz neprestana obilaženja, kočenje na jednom kotaču, sve to samu brzinu stavlja u drugi plan. Nedostatak brzine kompenzira se s više kretanja na samom motociklu dok aerodinamika igra znatno manju ulogu. Puno više je u igri balans između prednje i stražnje osovine. Vozači otprilike premještaju deset kilograma po uzdužnoj osi.

Nekome smeta, nekome koristi

Formula 1 se poput kaugume lijepi za podlogu. Od 2017. gume su još šire, još snažnije prianjaju uz asfalt. Kasnije se i koči, više se brzine unosi u zavoje. Bolidi toliko remete zrak da onom neposredno iza osta tek 55 posto ukupnog pogona. A to uvelike otežava pretjecanje. Stoga bez pomagala poput aktivnog stražnjeg krila (DRS) ili svježih guma nema previše duela jedan na jedan.

Zato su u kvalifikacijama razlike između bolida koji izlaze na stazu najmanje par sekundi. Kod motora je potpuno obrnuta situacija. Vozači se skrivaju iza konkurenata kako bi postigli što brži krug. Nema pomoći tehnike kao kod F1, zaustavni je put dulji, motori su oko 1,3 metra uži.

Gume u moto svijetu nisu trajna vrijednost pa ipak Michelinovi primjerci moraju izdržati svih 40 minuta koliko traje utrka. Na suhom nema izmjena. Kod F1 u igru uskače Pirelli no njihov pravi odabir graniči s vrhunskom umjetnošću.

U igri je jako puno parametara pa svaki dodatni faktor još više otežava situaciju. Lewis Hamilton nije najbolji samo zato jer je najbrži već i zato što ne preopterećuje osjetljive gume. Njegov timski kolega Valtteri Bottas to teško može pratiti.

Više troši, brže ide

Veliku ulogu igra i potrošnja. F1 otprilike treba 148 litara po utrci, motori jedva 22 litre. Red Bull Ring nije najkraća staza u F1, ali ima najkraća vremena. Max Verstapen (gledamo Red Bull bolide) je za drugu stranu poziviju treba 1.03:439 minuta uz prosječnih 245,04 km/h.

MotoGP u Spielbergu je općenito najbrža utrka, a za KTM (RC16) je najbrže vrijeme (11. pozicija) imao Pol Espargaro sa 1.23:866 minuta i 185,35 km/h. Obje runde su usporedive jer su odvožene u prilično toplim uvjetima.

U zavojima F1 pokazuje svoju moć zahvaljujući iznimnom gripu četiri gume i aerodinamici. Kod motora je kontaktna površina guma između pet i 10 cm, a gume su konstruirane da bokovi omogućavaju maksimalan grip. Motori balansiraju kroz zavoje, F1 je kao na šinama. Prednje krilo, podvozje, podnica, difuzor i stražnje krilo naprosto lijepe bolid za pistu.

Kako su dugi pet metara ostaje puno prilike za poigravanje sa strujanjem zraka. Motori mjere tek dva metra i tek unatrag par godina imaju takozvane „winglets“ na prednjem dijelu. Odatle velika razlika u zavojima. Primjerice u broju 6 je F1 Red Bull brži 93,2 km/h, u devetki čak 130,7 km/h, na ciljnoj ravnini 88,1 km/h. Tek se u dugim zavojima poput „trojke“ KTM približava Red Bullu (- 7,5 km/h).

Grip i aerodinamika – razlika u zavojima

Kako F1 može kočiti 200 m „dublje“ u zavoju jasno je drži brzinu dok motor mora već ozbiljno usporavati. S velikih brzina kočenje često uzrokuje podizanje stražnjeg kotača pa govorimo da je na djelu „stoppie“. Uz snažne poprečne sile pred vozačem su snažna iskušenja i granice fizike koje se ne mogu priječi.

Kod ubrzanja je idealno kada nula Nm djeluje na prednji kotač, ali ako slijedi zavoj, upravljanje samo sa stražnjim kotačem je izuzetno teško. Vozačima često pomaže elektronika kako ne bi došlo do efekta podizanja stražnjeg kotača. Općenito kod usporavanja MotoGP rakete dosižu negativnih 1,3 g dok se u zavojima maksimalne poprečne sile penju između 1,4 i 1,6 g. Opet, ništa prema F1 gdje mogu ići i preko 5 g.

U zavojima vozači dosežu nagim između 60 i 62 stupnja, ako je površina ravna. No, ako je riječ o pozitivnom nagibu mogu se spustiti i do 65 stupnjeva kada se čini da leže na pisti. MotoGP motocikl teži bez vozača 157 kg, a donosi između 250 i 290 KS. Puna je snaga međutim rijetko dostupna, na nekim stazama najviše do 10, 15 sekundi. F1 bolidi teže uobičajeno 743 kg uključujući i vozača od 80 kg, bez njega 673 kg.

Daje se na znanje – snaga puta masa daje ubrzanje

Dakle, 0,67 KS po kili mase u odnosu na 0,54 kg kod MotoGP-a. V6 turbo motori oko 1000 KS prenose na stražnje kotače širine 405 mm dok je kod motora to znatno manja površina. Usprkos toga do 100 km/h ubrzavaju gotovo jednako, naravno na račun manje mase motocikla. Kontrola trakcije pomaže boljoj raspodjeli snage.

Međutim, ono što ne smijemo zaboraviti je da su vozači u MotoGP-u pod znatno većim rizikom od ozljeda nego u F1. Za razliku od kaveza u F1, njih „štiti“ samo tkz. zračni jastuk u odijelu. Također, za razliku od F1 gdje je radio komunikacija uobičajena, s uputama poput kreni u pretjecanje ili pazi na prednju lijevu gumu, vozači MotoGP-a se mogu samo osloniti na ispisanu tablu svaki put kad pojure kraj boksova.

I to uglavnom na dvije, tri tijekom utrke kako ne bi ometali koncentraciju vozaču. Telematiku koriste obje skupine, ali je kod Formule ona znatno izraženija. Bitku podjednako vode vozači koliko i tehničari.

Mjesto za privatne momčadi

Top tim u F1 će godišnje potrošiti oko pola milijarde eura, tvornička momčad u MotoGP-u poput Honde niti desetinu toga. Stoga su za 2021. predviđena ograničenja budžeta na maksimalnih 175 milijuna dolara, sve kako bi se donekle uvela financijska ravnopravnost. Uostalom, niti jedna ekipa trenutno ne zarađuje nikakve novce. S trenutnom situacijom i otkazivanjem utrka sve do lipnja, stvari će biti još i teže. Stoga će nova pravila koja smanjuju kompleksnost sigurno dobro doći. U F1 samo su dva vozača unutar 21. utrke u 2019. uspjela doći do postolja, a da nisu pripadali tvorničkim momčadima. Kod MotoGP-a je druga slika, njih trojica su na 13 od 19 utrka bili na postolju. No, za sada vrijedi, u kraljevskim su disciplinama dvije dinastije dominantne – U F1 Mercedes sa Hamiltonom, u MotoGP-u Honda sa Marquezom.