Detailing unutrašnjosti Mazde 3
U drugom dijelu priče o detailingu Mazde 3, pažnju posvećujemo čišćenju i naknadnom održavanju unutrašnjosti što u praksi, zapravo, dugoročno zahtijeva samo malo discipline i truda…
Pseće dlake, nečistoća na plastičnim i gumenim površinama, prašina zavučena u spojeve središnje konzole i bijela kožna sjedala koja, naizgled, nisu čišćena od prvog dana, bili su dio izazova drugog dijela temeljitog ‘osvježavanja’ četiri godine rabljene Mazde 3 u zagrebačkom Show&Shine Auto Detailingu.
Nakon temeljitog pranja, dekontaminacije, troslojnog poliranja i keramičke zaštite vanjštine, nakon kojih Mazda izvana izgleda kao nova, pažnja je posvećena unutrašnjosti – općenito u dobrom stanju, ali ne i redovno čišćenoj – u obliku kemijskog dubinskog čišćenja i detailinga.
Zadatak je bio tim veći s obzirom na to da je bijela koža vrlo vjerojatno najzahtjevnija vrsta materijala za održavanje svježeg i novog izgleda. Lijepa je kada je automobil nov, ali ako se redovito ne održava, već nakon nekoliko tjedana moguće je primijetiti znatno prljanje, a godinama (i u ovom slučaju 75.000 kilometara) kasnije gubi voskastu te poprima sjajnu patinu i tamniju boju čije čišćenje zahtijeva vrijeme i novac.
Temeljito zaprljane kontaktne točke
Znakovi višegodišnjeg svakodnevnog korištenja, ali ne i redovitog čišćenja, bili su u određenoj mjeri primjetni i drugdje u Mazdi 3 – upravljač je bio očekivano sjajan od uobičajenih nečistoća, znoja i masti s vozačevih ruku, slično je bila zaprljana i ručica automatskog mjenjača, bijelom kožom također presvučeni naslon za ruke i rubni dio središnjeg tunela. Drugim riječima, sve površine s kojima su vozač i putnici najčešće u kontaktu tijekom vožnje imale su znakove korištenja i zaprljanja kojima se trebalo posvetiti. Čak su i određene tipke imale poneki trag špricanja gaziranog pića (očito otvaranog tijekom vožnje), dok su iz obloga prostora za noge virile tvrdoglavo zabodene pseće dlake.
Iako ovo sigurno nije bio najprljaviji automobil na koji su Edis i njegova ekipa naišli tijekom godina, svejedno je predstavljao svojevrstan izazov koji su naposljetku svladali s impresivnim rezultatom. Četiri godine star automobil nakon unutarnjeg kemijskog čišćenja i detailinga – cijena je u ovom slučaju iznosila 240 eura, ali ovisi o automobilu te se dobiva na upit – sada izgleda barem tri godine mlađi, a u nekim segmentima (prednja i središnja konzola te tipke upravljača i klime, primjerice) kao nov.
Najveće iznenađenje, međutim, kožna su sjedala koja sada izgledaju bolje i novije nego što smo očekivali, kao, između ostalog, i ostatak automobila. Da bi takav ostao i ubuduće, zahtijevat će samo malo discipline i truda, odnosno temeljito čišćenje jednom mjesečno i ulaganje desetak minuta jednom tjedno za čišćenje i održavanje svih površina – kože ponajprije kvalitetnim sredstvima za čišćenje i impregnaciju…
Transformacija bijelih kožnih sjedala
Osim uobičajenih nečistoća, znoja i masti s ljudske kože, najveći ‘neprijatelj’ bijelih kožnih presvlaka vjerojatno su tamne traperice, a tragovi svega navedenog bili su primjetni prije kemijskog čišćenja i na sjedalima i naslonu za ruke te spomenutom rubnom dijelu središnjeg tunela također presvučenog kožom. Kao i u svakom automobilu, najosjetljivija točka sjedala, a posebice kožnih (neovisno o boji) vanjski je rub (jastuk) sjedeće površine koja najviše ‘pati’ tijekom više tisuća ulazaka i izlazaka tijekom godina.
Iznimka nije ni ova Mazda 3 čiji je rub vozačeva sjedala bio očekivano prljav te djelomice zgužvan. Taj rubni dio nakon detailinga izgleda znatno bolje, a još je u impresivnijem stanju ostatak vozačevog i sva ostala sjedala – sada su manje sjajna i više mat, odnosno voskasta poput sjedala u osjetno novijem automobilu. Spomenuti naslon za ruke sada djeluje doslovno kao nov, a rubni dio središnjeg tunela također je primjetno čišći nego prije, kao i koža na oblogama vrata. Iznenađujuće dobro izgleda i crna koža na upravljaču i ručici mjenjača – više nema sjaja karakterističnog za niz godina korištenja.