Devet najboljih motora na svijetu!

1. Ferrari F140 GA
Spomenik prve kategorije

Kodna oznaka F140 GA zvuči vrlo sterilno i dosadno. No budući da tehnički podaci o pogonskom agregatu govore najviše, spomenimo samo neke – 6496 ccm, 800 KS pri 8500 o/min, 718 Nm pri 7000 o/min. Gnjev ove zvijeri iskusit ćete u Ferrariju 812 Superfast. Riječ je o motoru koji je debitirao 2002. u modelu Enzo – tada je Ferrari iz šest litara obujma izvukao 660 KS.

Kompresijski omjer iznosi 13,6:1

V12 je egzotični kut cilindara od 65 stupnjeva preuzeo iz F1-motora koji su se utrkivali ranih 90-ih. Nešto veći kut cilindara u odnosu na klasični V12 za prednost ima mogućnost smještaja sustava varijabilnog usisa u prostor između cilindara.

Tu je i usis s bestupanjskim podesivim traktovima

To je pak rezultiralo da V12 (limit 9000 o/min) već pri 3500 o/min isporučuje 80 posto najvišeg okretnog momenta. Ujedno, neravnomjernim ciklusom paljenja dobiven je karakterističan jezgrovit V12-zvuk.

2. Mercedes M 256 48V
Elektrifikacija kao pomoć

M 256 je 2017. bio predvodnik potpuno nove generacije Mercedesovih rednih šestcilindraša, koncepta za koji se zapravo smatralo da je na izdisaju. Neke od prednosti rednih šestaka – iznimna kultiviranost koja je posljedica ravnomjernih intervala paljenja te savršene uravnoteženosti masa.

Hladnjak stlačenog zraka smješten je između ubrizgavanja i usisnog trakta

M 256 ima obujam od 2999 ccm te promjer i hod 83 x 92,4 mm. Dakle, hod je iznimno dug, no postoje još neke specifičnosti. Primjerice, pored klasičnog turbopunjača, pogonski agregat je opremljen i električnim kompresorom koji reagira na komandu gasa prije nego što se turbina zavrti u okretaje.

Generator snage 16 kW smješten je u zvono spojke

Ujedno, uklonjen je remen za pomoćne agregate – pumpa vode i kompresor klime pokreću se električno, preko integrirana start-generatora i 48-voltne mreže. Start-generator sa 16 kW i 250 Nm po potrebi može ‘pogurati’ ili rekuperirati.

3. Alfa 2,9 V6 Biturbo
Grubi snagator

U Alfi često prešućuju da V6-motor koji se ugrađuje u Stelvio i Giuliju potječe iz – Ferrarija! Biturbo V6 snage 510 KS je u osnovi Ferrarijev V8 kodne oznake F154 koji se ugrađivao u Portofino i 488, ali s dva cilindra manje. Kut između cilindara je 90 stupnjeva, pa nije neobično da motor radi nešto grublje od V8.

Za razliku od F154 u Ferrariju 488, Alfin V6 dolazi s klasičnim karterom

Prema uzoru na braću iz Ferrarija, i Alfin V6 se napaja preko dvaju tekućinom hlađenih twin-scroll-punjača. Razvod je klasičan – četiri ventila po cilindru i dvije bregaste osovine po glavi motora, pokretane lancem. Ujedno, razvodni lanac nalazi se na strani mjenjača.

Razvodni mehanizam je na strani zamašnjaka

Alfina verzija motora F154 ima obujam od 2891 ccm te promjer i hod od 86,5 x 82 mm. Riječ je o identičnim cilindrima 3,8-litrenog pogonskog agregata kakav se ugrađuje u Ferrari Portofino i GTC4 Lusso.

4. Ford 1,0 Ecoboost, tri cilindra
Downsizer za pamćenje

Maleni Fordov trocilindraš po litri obujma razvija respektabilnih 140 KS. Naravno, tako nešto ne bi bilo moguće bez vrlo učinkovita prednabijanja, a smjesa goriva i zraka se u komore izgaranja ubrizgava pod pritiskom od 150 bara.

Posebno tretirani ležajevi radilice i klipnjača zaslužni su za nisko unutarnje trenje

Specifičnost ovog high-tech motora je ispušna grana od lijevana aluminija (kao i glava motora) koja se hladi tekućinom. Blok motora izrađen od legure željeza pak ima svoj vlastiti rashladni sustav.

Zahvaljujući skladno uravnoteženom zamašnjaku nije bilo potrebe ugrađivati kontrabalansnu osovinu

Bregaste osovine pokreću se preko zupčastog remena, dok je za uljnu pumpu zadužen manji remen. Ukupna masa ovog tehničkog remek-djela je svega 98 kg.

5. Smallblock V8 LT1
Sirova moć

U principu se svi GM-ovi V8-Smallblockovi tehnički oslanjaju na izvornik iz 1955., dok se aktualna izvedba LT1, obujma 6,2 litre – koja se ugrađuje u Corvette i Camaro – pak temelji na LS-motoru iz 1995. godine.

Blok motora i uljna kadica izrađeni su od lake legure

Zajednički im je kut između cilindara od 90 stupnjeva, jedna bregasta osovina pozicionirana između redova cilindara kao i razmak između cilindara od 4,4 cola.

Pri manjim opterećenjima četiri se cilindra gase

Blok motora izrađen je od alu-legure, a razvod je varijabilan. Konačan rezultat – 450 KS iz 6162 ccm.

6. Audi EA 855 evo
Peti element

Motori s pet cilindara su Audijev DNA, to je općepoznato. U aktualnom TTRS-u redni petak obujma 2,5 litara razvija čak 400 KS. Riječ je o daljnjem rođaku pogonskog agregata VW-koncerna, kodne oznake EA 888 koji se ugrađivao u Jettu za američko tržište.

Veliki hladnjak stlačenoga zraka smješten je ispred motora, a na rešetke prednje maske

S njime dijeli tipični razmak između cilindara od 88 mm, kao i vrijednosti promjera i hoda. Budući da je redni petak trebao stati u maleni Audi TT, inženjeri su ga morali konstruirati usko i kompaktno. To su, između ostaloga, postigli ugradnjom posebnih, smanjenih ležajeva klipnjača i radilice.

Obje bregaste osovine postavljene su na klizne ležajeve te podesive po fazama

Radilica postavljena u šest ležajeva raspolaže torzijskim ublaživačem vibracija. Razvodni lanac je iz dva dijela i pozicioniran na strani spojke, a pumpa ulja i pumpa goriva integrirane su u cijeli sustav. Dužina petcilindarskog pogonskog agregata je tako limitirana na svega 493 mm.

7. BMW B48B20
Prema lego principu

Ljubitelji bavarske marke nisu bili oduševljeni kada je četverocilindarski dvolitreni agregat u pojedinim modelima zamijenio onaj sa šest cilindara. No, u aktualnoj izvedbi B48 ne oduševljava samo snagom od 252 KS, već i emotivnim pristupom – riječ je o modelima 330i i Z4 30i.

Gorivo se u komore izgaranja ubrizgava pod tlakom od 350 bara

B48 pak raspolaže twin-scroll turbom, posve varijabilnim razvodom (bregaste i ventili) te dvjema kontrabalansnim osovinama. S identičnim izmjerama cilindara i razmakom između njih, ovaj je motor dostupan i kao trocilindraš te šestak, te čak i kao dizel.

U modelu 330i koristi se posebno olakšana radilica

Impresivan podatak – dizelski i benzinski motor dijele oko 40 posto istovjetnih komponenti i dijelova.

8. Renault 1,5 dCi
Dizel za narod

Njegovi korijeni sežu sve do ranih 60-ih. Da, aktualni 1,5 dCi kakav poznajete u Cliju ili Kangoou nije ništa drugo no evolucija motora Energy iz 2005. koji se pak zasniva na ‘pramotoru’ Cleon-Fonte iz 1962. godine.

Najnovije verzije K9K opremljene su Boschevim brizgaljkama

Uz to, 1,5-litreni četverocilindraš se kao dizel proizvodi od 2001. te je diljem svijeta pokretao različite modele različitih marki. Primjerice, Suzuki Jimny, Daciu Lodgy, Renault Kadjar, pa čak i neke Mercedesove modele. Unatoč konstruktivnim hendikepima (dva ventila po cilindru), mali Renaultov dizel je i danas vrlo konkurentan.

Snažnije izvedbe K9K imaju VGT-punjač

Opremljen SCR-katalizatorom ispunjava normu Euro 6d-temp, a u ovisnosti u kojem je modelu, emitira svega 90 grama CO2 po kilometru. No u ovom trenutku je možda i najvažnije da je u proizvodnji jeftin, a samim time pogodan za ugradnju u aute za ‘narodne mase’.

9. Volvo Drive-e
Sam među svima

Volvo na ovaj radikalan koncept polaže još od 2013. godine. Dakle, svi motori s unutarnjim izgaranjem dijele istu bazu pod nazivom VEA (Volvo Engine Architecture). Isprva je to bio isključivo dvolitreni motor s četiri cilindra, u najsnažnijoj izvedbi (u T8-modelima) potpomognut i stražnjom električnom osovinom.

I benzinci i dizeli imaju dvije bregaste osovine, no ventili nisu isti

U međuvremenu je Volvo bazu proširio trocilindarskim 1,5-litrenim motorom. Veličina cilindara i razmak među njima je identičan na svim izvedbama, baš kao i glava motora s dvije bregaste osovine i zupčastim remenom.

Prvi katalizator je na benzincima smješten odmah iza turbopunjača

Razlike pak postoje u ventilima, kao i prednabijanju. Snažniji benzinci opremljeni su kompresorom i turbopunjačem, a dizelaši twin-turbom. Sve verzije motora konstruirane su tako da mogu postati mild-hibridi i plug-in hibridi, a prvi model sa 48-voltnim sustavom (XC90 B5) na tržište stiže ove godine.

10. Porsche Taycan (uljez)
Strujni udar

Prvi serijski Porsche na struju samo što nije stigao na tržište. Taycan ima električne module montirane na prednju i stražnju osovinu, a baterije se nalaze nisko u podnici. Naravno, shema koju vidite djeluje iznimno jednostavno, no stvarnost je posve drukčija.

Po jedan e-motor smješten je na stražnju i prednju osovinu

Inženjeri će pomoću različitih softvera morati izgraditi prepoznatljiv karakter ovoga sportaša, dostojan tradicionalne marke kao što je Porsche.

Zahvaljujući 800-voltnoj tehnici za 100 km dovoljno je svega četiri minute punjenja

Dva permanentna e-motora zajedno će razvijati više od 600 KS, a težište automobila će biti čak 80 mm niže no na 911-ici.