Dacia Jogger (2022.) – Maksimalna ponuda uz minimalan ulog

Sunčanu Nicu proizvođači obično biraju kada se žele pohvaliti kakvim sportskim modelom ili kabrioletom pa je isprva bilo neobično da se ljudi okreću za jednom Daciom. Istina, ne u središtima Nice ili obližnjeg St.Tropeza kroz koje nas je testna ruta vodila, ali itekako na obližnjim cestama i predgrađima gdje žive ljudi koji dvaput promisle prije nego nešto kupe. Naravno, top oprema Extreme s lažnim off-road izgledom u boji terakote i činjenica da je Jogger sa 455 cm sada najveća Dacia u ponudi prilično je pomoglo stvaranju pozitivnog prvog dojma. U teoriji pak novi Jogger dolazi kao zamjena tri dosadašnja modela – karavanskog Logana MCV, putničkog Dokkera i sedmerosjeda Lodgyja.

Logično je pitanje stoga, što je uopće novi Jogger – karavan, SUV ili monovolumen? A odgovor je posve u stilu Dacije sasvim jednostavan, crossover. Još i više, Dacia u punom smislu, jer čak i u top varijanti s maksimalnih 144 tisuće kuna znate da bolje ne možete proći. Što onda nedostaje? Dizel, automatik, opcija pogona na sve kotače te najviše moderni sustavi pomoći budući da priča otprilike završava s kočenjem u nuždi i nadzorom mrtvog kuta. No, krenimo od početka.

Lagano, ali bez opcije 4×4

Osnovu čini modularna platforma CMF-B na kojoj nastaju modeli poput Sandera ili Clija, brižljivo ojačana i prilično produžena za ovu priliku. Naravno, uz pokoje ograničenje poput nešto mogućnosti vuče prikolice do 625 kg (1200 kg kočene) u odnosu na uobičajenih 750/1500 kg odnosno već spomenutog izostanka pogona na sve kotače. Za potonje nam je iskreno žao, jer s ozbiljnih 20 cm odmaka od tla i tradicionalnu mekoću na makadamu u najmanju bi ruku dobili savršeni Subaru Outback ili Volvo XC70 za siromašne. Inače politika rastezanja manjih platformi inače nije rijetkost u autoindustriji niti je to Dacijina ekskluziva. Škoda to primjerice već dulje vrijeme vrhunski eksploatira, a dobar je primjer i nedavno predstavljeni bratski joj VW Taigo. U konačnici, cilj Dacijinih inženjera bilo je dobiti što manju masu vozila, što početnih 1,2 tone posve opravdava.

Uštede ekonomskog tipa odnose se na korištenje zajedničkih dijelova, pa uz LED-farove, masku i haubu preuzetih od Sandera, i u kabini nalazimo identične elemente poput volana ili instrumenata. Jednostavnost u slučaju Dacije nije nužno loša što potvrđuju klasične komande klime i ostalih najvažnijih funkcija no u slučaju multimedije je moguće uštedjeti korištenjem vlastitog mobitela kao zaslona. U suprotnom je tu 8-inčni zaslon s vrlo jasnom strukturom izbornika i brzim reakcijama što nije uvijek slučaj kod preambicioznih infotainment sustava. Već uobičajeno u unutrašnjosti prevladavaju tvrde plastične obloge koje nisu nužno neugodne na pogled pogotovo kada u višim opremama dolaze presvučene tkaninom i s aluminijskim umetcima.

Kompaktno izvana, raskošno iznutra

Mekana sjedala možda ne nude previše bočne potpore no relativno su udobna i za duža putovanja, a svakako pružaju dobar pogled budući da je svaki red podignut u odnosu na onaj naprijed – drugi za 5,5 cm, opcionalni treći za 2,5 cm. Štoviše, u Joggeru je, za razliku od Lodgyja, ostavljena udubina za stopala koje je moguće komotno podvući pod sjedala pa i 190 cm visoki putnici imaju dovoljno mjesta za koljena iza. Činjenica da to vrijedi i za treći red, u pravilu rezerviran za djecu, svrstava Daciu Jogger među zanimljivije modele kada je u pitanju prijevoz velikih obitelji ili većeg broja putnika. Naravno, s trećim redom u funkciji prtljažnik nudi tek 160 l (212 l do vrha naslona) no kada su nasloni preklopljeni (565/699 l) ili posve uklonjeni (696/820 l), situacija postaje značajno bolja.

Dobrim vijestima tu nije kraj. Naime, svako pojedinačno sjedalo u trećem redu teži samo 10 kg i lako se uklanja dok se od opreme Comfort (druga po redu) nude modularni krovni nosači koji se jednostavno prebacuju iz uzdužnog u poprečni položaj te su spremni ponijeti dodatnih 80 kg. Drugi red sjedala nudi asimetrično preklapanje naslona (60:40) što znači da je sa suvozačkim sjedalom pomaknutim maksimalno naprijed moguć utovar predmeta do dva metra odnosno metar i pol ukoliko se cijelo sjedalo preklopi prema naprijed.

U svakom slučaju, ukupan volumen prtljažnika (do krova) iznosi 2094 l (2085 l sa 7 sjedala) što nadmašuje čak i Škodu Superb. Praktičnih odlagališta dostupna su na svakoj poziciji, a broje ukupno 23 litre. Nažalost, zbog posljedično veće mase u Daciji se nisu opredijelili za preklopno suvozačko sjedalo koje bi još više naglasilo praktičnost Joggera. Također, samo dva sjedala u drugom redu s isofix priključkom možda će biti (pre)malo obiteljima s više djece.

Hibrid stiže

Kod motora, Jogger nudi dvije opcije, obje turbo benzinske nastale iz istog jednolitrenog trocilindarskog bloka. Naše će kupce svakako više zanimati poznata kombinacija benzin/plin (LPG) sa spremnikom plina (40 l) na mjestu rezervnog kotača i nešto snažnijim performansama s pogonom na plin (100 KS/170 Nm) nego na benzin (90 KS/160 Nm). Čak i u varijanti sa sedam sjedala ubrzanja su solidna (12,9 s od 80 do 120 km/h u 5, stupnju) iako bi pod punim opterećenjem te brojke treba uzeti s rezervom. Jasno je da sportske aspiracije nisu prioritet pa je važnije da Jogger u svim situacijama ostaje siguran i drži naginjanje karoserije pod kontrolom.

Ne treba zaboraviti da ipak govorimo o 20 cm odmaka od tla (što je za većinu gradskih SUV-ova nedostižna brojka) i visokoj točci težišta. Zahvaljujući velikom međuosovinskom razmaku dojam u vožnji je udobniji nego u Sanderu iako su kod kratkih poprečnih neravnina ili većih rupa udarci primjetni. Lagani upravljač djeluje pomalo indiferentno, ali to, kao i uvijek prisutna zvučna kulisa trocilindraša, je zapravo samo manji kompromis na kojeg rado pristajemo. Usprkos laganoj karoseriji rado bi imali opciju provjerenog dizelskog 1,5 dCi s više momenta, no u Daciji su odlučili ići drugim putem pa iduće godine stiže hibridni E-Tech iz Clija (145 KS) s automatikom kao bonusom.

U međuvremenu, tu je druga benzinska opcija, novo razvijeni 1.0 TCe sa 110 KS i 200 Nm kojeg smo imali prilike upoznati u Renault Meganu. Zahvaljujući izravnom ubrizgavanju reakcije na papučici su kudikamo brže, a ubrzanja gotovo dvije sekunde kraća. Čak je i testni prosjek na istoj dionici (cca 110 km) od 5,7 l ispao vrlo prihvatljiv iako na račun manje cijene plina po pitanju troškova ima malo šanse pored LPG (ECO-G 100) varijante s prosjekom od 9,2 l plina. U svakom slučaju, doplata za agilniji TCe 110 iznosi 4500 kuna, a kao bonus vam ostaje rezervna guma.

Zaključak

Dacia je toliko povoljna u odnosu na druge da početnu opremu bez klime ili upravljača podesivog po dubini niti ne gledamo. Jer, baš poput Stepwaya kod Sandera, tako i top oprema Extreme s off road natruhama vizualizira ono najbolje kod Joggera. Da, sjedala bi mogla biti malo udobnija, buka pri višim brzinama niža, a pokoja sitnica dorađenija. No takvi detalji sigurno neće odvratiti one kupce koji traže maksimalnu prostranost unutar kompaktnih dimenzija, prihvatljive vozne osobine i solidnu opremu bez potrebe za ulaskom u dužničko ropstvo. Mi i dalje žalimo za dizelom i pogonom 4×4.