Dacia Duster – S gotovo 300 tisuća km i dalje u formi

Zamišljao sam pustinjski pijesak i uspinjanje po dinama, a iako ih naposljetku ni izdaleka nismo ugledali, marokansko bespuće kojim smo vozili nije bilo ništa manje vrijedno divljenja. Kao što ni sam automobil koji smo tamo vozili nije bio ništa manje impresivan jer ga je proizvela do tog trenutka još uvijek poprilično podcijenjena rumunjska marka. Svjetska prezentacija prve generacije Dacije Duster, održana u travnju 2010. u okolici Marrakecha, jedna je od onih koje ću uvijek pamtiti, ne samo zato što mi je to bilo putovanje u Afriku ili što sam tijekom prve službene večeri sramežljivo pružio ruku Jamesu Mayu iz ‘Topgeara’ (koji je bio blago ‘pod gasom’, ali svejedno džentlmenski ljubazno odradio upoznavanje s nekim tko ga je nespretno prekinuo usred razgovora s kolegom), već zato što me Duster ostavio bez riječi.

Veliki trenutak za marku

Nisam bio jedini. Sjećam se da su i drugi novinari bili puni dojmova. Još je tada bilo jasno da Duster predstavlja veliki trenutak za rumunjsku marku (veći čak i od predstavljanja prvog Logana čijoj sam prezentaciji također imao privilegiju prisustvovati davne 2004. u Kapadokiji). Iako je koristio istu platformu i Renaultovu (i Nissanovu) tehnologiju, to nije bio samo još jedan u nizu solidnih dotadašnjih modela poput Logana, Logana MCV, Sandera i Sandera Stepway, već svojevrsna prekretnica koja je Daciju gurnula u središte pažnje (europskog) automobilskog svijeta.

Osim dan-danas trenutačno prepoznatljivim dizajnom, Duster je status prvog uistinu poželjnog Dacijinog modela zacementirao prostranom unutrašnjošću s velikim prtljažnikom, vrlo dobrim voznim osobinama na cesti i izvan nje (osobito s opcijskim pogonom na sve kotače) te korisno velikim odstojanjem od tla (210 mm kod verzije 4×4) te, naravno, razumnom cijenom.

Kupnja bez oklijevanja

Jedan od prvih pet Dustera na hrvatskim cestama stigao je u lipnju 2010. na maraton test u moju tadašnju redakciju Auto priloga Jutarnjeg lista (sa samo 3000 prijeđenih kilometara, ali već s nekolicinom ‘borbenih rana’ iz posjeta kolegama jedne druge redakcije). Sljedećih godinu dana taj Duster, 1,6-litreni benzinac s pogonom na sve kotače, srednjom razinom opreme Ambiance (optimalni robusni ‘look’ s nelakiranim odbojnicima), nepoželjno upadljivom registracijom DUSTER 3 te cijenom od 118.000 kuna, prošao je cijelu Hrvatsku uzduž i poprijeko (i ponešto inozemstva) po asfaltiranim i neasfaltiranim cestama, šumskim putevima, blatu i snijegu te do trenutka vraćanja Renaultu Hrvatska prešao ukupno 45.000 kilometara. Prvi dojmovi prikupljeni u Maroku samo su dodatno učvršćeni tijekom tih godinu dana vožnje u svim mogućim uvjetima, pa smo bez oklijevanja prihvatili mogućnost kupnje tog konkretnog Dustera.

Prije nego što je postao dio voznog parka obitelji Santini, u Duster je ugrađena plinska instalacija Landi Renzo (jer taj arhaični, ali neuništivi benzinac troši oko 11,5 l/100 km eurosupera 95 kako god ga vozili), a dodani su i 16-inčni aluminijski kotači, gumeni tepisi te još ponešto opreme. To je bilo krajem 2011., a tijekom narednog desetljeća i nešto, Duster je prešao još dvjestotinjak tisuća kilometara. Konkretno, danas brojač pokazuje 269.692 km, manje-više bez ikakvog problema.

Troškovi? Gorivo i redoviti servisi

Još tijekom maraton testa pod garancijom su zamijenjeni ručica pokazivača smjera, plovak spremnika goriva i kardansko vratilo, a otprilike 10 godina kasnije, na oko 210.000 km zamijenjeni su amortizeri, na 216.000 km promijenjen je set spojke, a na 230.000 km ponovno je zamijenjeno kardansko vratilo – s obzirom na to tko, gdje i kako je vožen ovaj konkretni Duster, sve navedeno nije bilo potpuno neočekivano. Osim toga, jedini troškovi u međuvremenu bili su gorivo (ovisno o vremenskim i uvjetima vožnje, troši između 9,5 i 13,5 litara LPG-a) te redoviti servisi.

Od niza guma koje smo tijekom godina isprobali, najboljima za naše potrebe pokazale su se cjelogodišnje Michelin Crossclimate (auto trenutačno vozi na Crossclimate 2). Iz našeg iskustva, Duster se pokazao vrlo pouzdanim i kvalitetnim te – iako izvana naš konkretni primjerak iz nekih kutova izgleda kao da je preživio Treći svjetski rat – ne sumnjamo da će bez problema prijeći još barem 100.000 kilometara.