Colectivosi u Buenos Airesu – Spektakl raskoši boja

Trg u Puerto Maderu nalikuje vrećici Haribovih gumenih bombona – šaren i prenatrpan. U srcu smo spomenute četvrti Buenos Airesa, argentinske metropole smještene na ušću Rio de la Plate, i divimo se parkiranim ‘colectivosima’. O njima podjednako raspravljaju mještani i turisti, staro i mlado, i dive se raznolikosti boja i maštovitih motiva. Colectivosi? Da, riječ je o raskošno okićenim, tradicionalnim gradskim autobusima koji u Argentini uživaju kultni status. Već desetljećima kroz gradsku vrevu ‘tegle’ milijune putnika, mještani ih jednostavno obožavaju. Povremeno se na glavnom trgu okupe najljepši klasici, baš kao što je to danas slučaj.

Početak tradicije

Prvi colectivo je putnike u Buenos Airesu počeo prevoziti 24. rujna 1929., a riječ je o modificiranom minibusu nastalom na osnovi Chevroleta Double Phaetona. Bio je to pokušaj gradskih čelnika Buenos Airesa da uspostave siguran, brz i jeftin gradski prijevoz. S godinama je ovaj plan jačao, uvodilo se sve više linija koje su kasnije bile i izuzetno dobro povezane. Od 1950. započinje faza preuređivanja kamiona u autobuse, budući da je broj putnika rapidno rastao iz godine u godinu, te već tada započinje individualizirano ukrašavanje autobusa. ‘Fileteado’ je umjetnički stil tipičan za Buenos Aires, a krase ga raznobojne linije i površine. No nije specifičan isključivo za autobuse. Naime, Argentinci u istom stilu ukrašavaju i fasade kuća, izloge trgovina, taksije, a u novije doba tu je i primjer covera albuma ‘Haughty Melodic’ iz 2005., pjevača Mikea Doughtyja.

Raskoš i šarenilo boja

Zahvaljujući fileteadu, colectivosi su izgradili vlastiti stil i identitet te ulicama podarili neviđenu raskoš i šarenilo boja. Uz to, putnici su na ulici s lakoćom raspoznavali svoj bus, odnosno liniju. Tijekom desetljeća autobusi su se mijenjali, kako izvana tako i iznutra. U prvim minibusevima je bilo tek pet sjedala, krajem 70-ih je pak u njima mjesto moglo pronaći više od dvadeset putnika. U prvih 30 godina colectivosi su dolazili od različitih proizvođača, no od 1950. do 1990. omiljen je bio Mercedes L 911. Godine 1987. je proizvođač El Detalle konstruirao autobus posebno za grad Buenos Aires, s motorom smještenim straga. Ostao je u uporabi sve do danas, iako je Mercedes odgovorio samo godinu dana kasnije modelom OH 1314.

Slatko zlato

Naravno, noviji modeli su znatno povećali sigurnost i kapacitet putnika, no s druge su strane izgubili na karakteru i šarmu. Jedan je argentinski povjesničar zapisao: „Stari, originalni colectivosi zauvijek će ostati specifičan izvor nacionalnog ponosa. Nastali su na ulicama Buenos Airesa, baš kao i ‘dulce de leche’… (slastica ‘slatko zlato’). Današnji autobusi na ulicama argentinske metropole dolaze iz Mercedesa, Detallea, Scanije, Volva, Dimexa i Zanella. Dakle, nema jedinstvenog dobavljača autobusa, budući da ne postoji ni središnji gradski prijevoz, odnosno organizacija. Naime, linije ‘drže’ različite male prijevozničke tvrtke koje, naravno, same biraju marku i model autobusa.

La Rubia Mireya

Na trgu nedaleko luke okupio se popriličan broj radoznalih promatrača, autobusi samo što nisu krenuli u paradnu vožnju. Na trenutak smo ušetali u žuti Mercedes kojim upravlja 43-godišnji Enrique ‘Quinque’ Jachfe. Za upravljač colectiva prvi je put sjeo sa 22 godine te otad pet dana tjedno prevozi putnike u urbanom metežu Buenos Airesa. Njegove su linije označene pod brojem 21 i 108. Autobus parkiran uz njega je povijesni Mercedes L 911 iz 1968. godine. Vlasnik Martin Firpo kupio ga je prije osam godina te ga temeljito restaurirao. Prije ‘umirovljenja’ je ovaj žuti colectivo prometovao na liniji 60, a vlasnik mu je odmilja dao ime ‘La Rubia Mireya’ (Plava Mireya). Ime nije povezano samo sa žutom bojom busa, već je riječ i o poznatoj tango melodiji i filmu iz 40-ih godina.

Svaki autobus priča svoju priču

Kada smo Quiquea upitali za posebnost i važnost njegova colectiva, okrenuo je glavu na drugu stranu i duboko udahnuo. Riječi su zatim krenule same: „Svaki autobus priča svoju priču, no zajedničko im je da nas romantično i nostalgično podsjećaju na našu prošlost, ali i onu našega grada. Uvijek postoji neka osobna poveznica – trenuci iz djetinjstva, neki su u njemu upoznali ljubav svoga života, neki putovali cijeli radni vijek na posao…“ Zauzeli smo mjesto u prvom redu sjedala, kolona samo što nije krenula u paradu.

Poput malih parnih lokomotiva

Uživamo u brundanju starog Mercedes-Benzova dizela, sve puca od karaktera, a ovjes iznenađujuće ugodno filtrira neravnine na ulicama Buenos Airesa. Sunce polako zalazi, što pak stvara posebno romantičan ugođaj. Colectivosi klize gradom poput malih parnih lokomotiva. Uz cestu se skupilo mnoštvo publike koja upija svaki trenutak, maše i pozdravlja autobuse kao da je u pitanju defile nekog državnog poglavara ili sportske zvijezde. I ako to nije ljubav, ne znamo što jest…