Audijem Q5 Sportback po Dolomitima – Nebeska ruta

Elektrifikacija voznog parka u Europi uzima sve veći zamah, a radikalni prijedlozi koji stižu sa svih strana nižu se jedan za drugim. Naime, nedavno je udruga hotelijera iz južnog Tirola predložila potpunu zabranu prometovanja u Dolomitima za automobile i motocikle pogonjene motorima na unutarnje izgaranje! Predlažu i uvođenje posebnog eko-poreza na auto/mototuriste u alpskim regijama.

Neki bi za ovakav radikalan zaokret zasigurno zaprijetili referendumom, no realno je da se to ipak neće dogoditi preko noći. No određene promjene koje se tiču vozila, tj. njihove eko-norme i emitiranja buke, su u alpskim regijama sve izvjesnije i realnije. Nedavno su, primjerice, te regije definirale svoje prve jasne ciljeve – do 2030. planiraju smanjiti emisije CO2 u Dolomitima čak 55 posto!

U tu svrhu uvest će se određene restrikcije prometovanja na prijevojima, počevši već od iduće godine. Iako, naravno, ne znamo o kakvim je točno restrikcijama riječ, naš Audi Q5 Sportback TFSIe u plug-in hibridnoj izvedbi bi ih bez problema ispunio. Jer s e-dosegom od gotovo 60 km (u praksi), gotovo da može povezati ‘mali Sella-krug’, tj. četiri visoka prijevoja iznad 2000 metara nadmorske visine. Za veliki krug od 120 km – koji broji dva prijevoja više – bi mu, doduše, trebalo dodatno punjenje, no i to bi u konačnici bilo moguće.

Da, recimo, na prijevojima postoje punionice, no na njih – nismo naišli! Ipak, do eventualnog uvođenja obavezne bešumne e-vožnje proći će još neko vrijeme, a dotad će gomila skijaša iz Lijepe naše posjetiti ovaj predivan prirodni rezervat u dobrim ‘starim’ dizelašima te pritom struju koristiti isključivo za podgrijavanje obilnih zaliha sarme i prokuhavanje jeftine graševine.

Ljeti kupanje, zimi skijanje?

Dizelaši, sarma i kuhano vino nisu jedini trendovi koje pratimo, naravno. Većina Hrvata zna da se ljeti ide na kupanje, a zimi na skijanje! Dakle, ljeti na Jadran, zimi u Alpe. Što bismo tek sve saznali da gledamo malo šire od toga? Recimo da je čak i James Bond imao svoju epizodu na ovim prostorima. Naime, jedan alpinist pod Sellom nam je davno otkrio da su za najspektakularnije scene u Stalloneovu ‘Cliffhangeru’ korištene upravo lokacije u – Dolomitima! U redu, 007 Roger Moore je ondje ipak bio na skijanju u Cortini, ali poanta da su Dolomiti iznimno atraktivni i u ostalim godišnjim dobima, i dalje stoji. Ono što nekoga s naših prostora uvijek iznova iznenadi jest da su nama Hrvatima tako iznenađujuće blizu (vidi okvir). Isto tako, Dolomiti slove i za područje iznimno bogato čistom vodom koja je pitka iz svih izvora, prirodnih i umjetnih.

Veliki ‘Sella-krug’

No svaka čast vodi, ali ovdje smo došli da prvenstveno uživamo u vožnji predivnim cestama koje vode kroz spektakularan krajolik. Valjalo je stoga odabrati zahtjevnu rutu, punu zavoja i oštrih serpentina. Odlučili smo se za već spomenuti veliki ‘Sella-krug’ koji povezuje prijevoje: Pordoi (2239 m), Campolongo (1875 m), Gardena (2121 m), Sella (2244 m), Valparola (2192 m) i Falzarego (2105 m).

Teško je ispričati sva ta vozačka uzbuđenja, no odnekud moramo početi. Recimo, od ceste prema prijevoju Pordoi koja je nabijena velikom dozom emocija i adrenalina, osobito ako je iza vas flota – Audija R8! Da, Dolomite redovito pohode organizirane vozačke grupe poput Audijeva ‘Drive Experiencea’, što dovoljno govori o vozačkoj atraktivnosti ovoga kraja.

Potrebni su maksimalna koncentracija i oprez za svladavanje ni manje ni više nego 60 zavoja raspoređenih u samo desetak kilometara u pravcu Pordoija. Promet je u suprotnom smjeru bio vrlo intenzivan, a posebno smo se čuvali autobusa koji koriste cestu u njezinoj punoj širini i vikendom ih ima bezbroj. Na samom vrhu tog prijevoja očekuje vas najviše restorana, kafića i trgovina sa suvenirima. Idealno za kratku pauzu. Ako želite spektakl, obavezno se provezite žičarom do vrha Pordoi (2950 metara) – ako minigondolu malo zaljulja vjetar, pojam straha će za vas biti iznova definiran.

Nakon odličnog cappuccina i štrudle nastavljamo s vožnjom u pravcu Arrabe. Tu vozačka zabava dostiže vrhunac, jer 33 zavoja nižu se jedan za drugim na visinskoj razlici od 600 metara. Na izlasku iz Arrabe nailazimo na najniži od prevezenih prijevoja – Campolongo. Specifičan dio rute, jer su duže ravne dionice ‘presječene’ oštrim serpentinama. U samo sedam kilometara cesta se uzdiže 375 metara. Potpuno zaokupljeni plesom kroz zavoje, primjećujemo da su kuće u dolini sve manje i manje, sve dok ih ne percipiramo kao crne točkice u moru žute jesenje trave i šume.

Tragovi Velikog rata

Prošli smo i kroz famozni skijaški centar Corvaru, gradić gdje više od 90 posto stanovnika govori ladinski, a znakovi su često i na tri jezika. Još malo vožnje nas je otuda dijelilo do Valparole, a to je doista poseban prijevoj. Prirodno, osjećaj je kao u pustinji uza sve gole stijene u okolici, a kulturno, ovdje su ostaci iz Velikog rata, uključujući i tvrđavu koja je danas preuređena u muzej. Ovaj planinski teren je bio linija koja je razdvajala talijanske vojnike od austro-ugarskih. Nakon pada Austro-Ugarske, Talijani su zauzeli regiju 1918., a poslijeratni sporazumi potvrdili su aneksiju.

Prijevoj Falzarego je pak naziv dobio po legendi o ‘lažnom kralju’ koji je izdao svoj narod i pretvorio se u kamen… No, realne su priče znatno zanimljivije pa nastavljamo sve do 2244 metra nadmorske visine gdje smo napokon zaokružili cijelu rutu i dostigli cilj, najviši prijevoj – Sellu! Dolazak na prijevoj koji je ‘ni na nebu ni na zemlji’ poprilično je bezazlen, pitom i miran, no veličanstveni pogled zasigurno ga pretvara u najspektakularniji dio ovoga puta. Parkiranje na vrhu prijevoja, kao i na svim destinacijama tog vikenda, bilo je vrlo problematično. Horde turista, od kojih su većina umirovljenici i vikend alpinisti, nadiru nezaustavljivo sa svih strana poput bujice.

Na uskoj cesti na samom vrhu prijevoja stvara se kolona ljudi. Gotovo smo pomislili da je na tom prijevoju otvoren neki novi, ultimativni šoping-centar! Začudo, nije ga bilo. Put ka Canazeiju i dalje prema Bellunu ujedno je značio naš povratak prema Zagrebu, u koji smo trebali stići za oko šest sati. Procjena navigacije se na kraju pokazala točnom, pa ćemo ponoviti – spektakularan krajolik nadohvat ruke. 

Što trebate znati?

Kako doći iz Hrvatske?

Od Zagreba do Dolomita je 480 km, a put traje oko šest sati. Dolazite li iz tog dijela Hrvatske, ili s njezina istoka, put vas vodi preko Ljubljane, Trsta, Portogruara, Pordenonea pa sve do Belluna ili Canazeija. Ako pak dolazite s juga Hrvatske, tada je bolje preko Istre voziti do Trsta te nastaviti istom rutom do Belluna.

Kako se odjenuti?

U svakom slučaju toplo jer na prijevojima temperatura čak u lipnju i srpnju pada ispod deset stupnjeva. Ugodan jesenji vikend pomazio nas je prekrasnim, stabilnim vremenom, bez vjetra. Ipak, bez tople zimske kape na prijevojima – nije išlo.

Kakve su ceste?

Asfalt je najvećim dijelom sličan onome u Hrvatskoj. Nipošto euforična vijest, naravno. Ceste su u nekim dijelovima uske, krpane s nekoliko slojeva zakrpa, čak i bitumenom, no unatoč tome pružaju silno zadovoljstvo – bilo da se vozite ‘penzionerski’ ili sportski. Rijetke su dionice gdje cesta ima vrhunski grip, no ima i takvih. U uskim serpentinama (posebno upozorenje – tornante) osobito obratite pažnju na promet iz suprotnog smjera, a posebno na motocikliste, koji često znaju zamijeniti stranu, te autobuse koji cestu koriste u punoj širini.

Ima li kontrola brzine?

Sve se svodi na kamere koje su pozicionirane u naseljenim mjestima, a na njih vas redovito upozoravaju prometni znakovi. Karabinjeri su rijetka pojava, osobito izvan moto-sezone, no njihovo prisustvo itekako usporava usijane glave koje voze ‘brdsku utrku života’!

Što jesti i kolike su cijene?

Jelovnici su klasični talijanski. Predjelo ili, kako Talijani kažu, antipasto je odličan izbor. Zatim pasta kao prvo jelo, mesni obrok kao drugo te na kraju desert. Takav ručak ili večera stajat će vas od 35 do 40 eura u tratorijama ili restoranima, uključujući i one na najatraktivnijim mjestima, tj. na samom prijevoju. Izvrstan cappuccino platit ćete od 1,50 do dva eura, a na prijevojima obavezno kušajte lokalni specijalitet – štrudlu s jabukama (od pet do šest eura). Cijene su pristojne, u nekim kafićima i restoranima čak na razini hrvatskih (kontinentalnih).

Oko 30.000 ljudi u ovom dijelu Dolomita govori ladinski! No kao da to nije dovoljno egzotično, pa kažu da taj jezik broji čak devet dijalekata! U cijeloj toj zbrci vrlo je malo prostora ostalo za sporazumijevanje na – engleskom.