Audi A3 Sportback 40 TFSI E vs. DS 4 E-Tense 225 vs. Mercedes A 250e – Da je premium biti lako…

U usporedbi:

Audi A3 SB 40 TFSI E: 1395 ccm, 150 KS + 80 kW, 204 KS sistemske snage, baterija 400 V, 13,0 kWh, elek. doseg 47 km, početna cijena 43.433 eura/327.051 kn

DS 4 E-Tense 225: 1598 ccm, 181 KS + 81 kW, 225 KS sistemske snage, baterija 400 V, 12,4 kWh, elek. doseg 42 km, početna cijena 47.444 eura/357.257 kn

Mercedes A 250 e:1332 ccm, 160 KS + 75 kW, 218 KS sistemske snage, baterija 400 V, 15,6 kWh, elek. doseg 54 km, početna cijena 40.735 eura/306.757 kn

Krajem prošle godine u Peugeotu 308, zatim u modelu DS 4, a odnedavno i u novoj Opel Astri. U kratkom vremenu, brendovi Grupe Stellantis lansiraju svoje kompaktne automobile na novoj platformi EMP2-V3. Prvi put, ona podržava plug-in pogonske sklopove kao što je varijanta sa snagom sustava od 225 KS u testnom DS 4 E-Tenseu, koji je već dostupan u spomenutoj 308-ici, te odnedavno i u Astri. Jednako je raširen i mješoviti pogon Audija A3 40 TFSI e koji se još nalazi u kompaktnim modelima MQB-platforme – VW Golfu, Cupri Leon i Škodi Octaviji. S druge strane, Mercedes A 250e dijeli svoj hibridni hardver unutar vlastite marke, primjerice s B-klasom, modelima CLA i GLA, dok Renault za njega isporučuje benzinski motor.

DS – rastrošan pogon, razočaravajuće performanse

Gledajući Stellantisove automobile, njihov bliski odnos se može prepoznati u određenim detaljima u interijeru, središnjem naslonu za ruku i oblozi poklopca prtljažnika – ili uglavnom po identičnoj strukturi infotainmenta. (Ne)prostranost stražnje klupe također je jedna od sličnosti. Iako se ‘plemeniti Citroën’ svojim dimenzijama tek neznatno razlikuje od svoje braće i sestara i testnih suparnika, drugačiji je po proporcijama. Također ima goleme 20-inčne kotače čije stijenke guma jedva da su tanje od onih na dva inča manjim naplatcima na A3 i A-klasi. Prilagodljiv ovjes dostupan je samo za DS 4, čiju kontrolu također nadzire prednja kamera (DS Active Scan Suspension), kako bi ih pripremila za oštećenje ceste.

Ovaj sustav čini se posebno učinkovitim pri gradskim brzinama, jer iako kotači akustički zveckaju pri prelasku preko neravnina, karoserija se ne miče pretjerano, neravnine često do naših tijela stižu samo jedva osjetno dok sjedimo u udobnim kožnim sjedalima. A-klasa amortizira malo dosljednije i ne mnogo kruće, ali još bolje drži svoju strukturu pod kontrolom. Audi A3 je najbolji u potonjem, ali prilagodba na plug-in pogon ga tjera da vozilo djeluje kao sportski model.

DS ima malo poveznica sa sportom, ali barem zaslužuje pozitivne komentare na mjernom obrascu dinamičkih testova. Dobro se drži na poligonu i dovoljno brzo prolazi kroz zavoje. Upravljanje? Malo povratnih informacija, inače je sve u redu. Njegov svijet su ekstravagancije tipične za DS kao što su produžene ručke na vratima i kožom presvučena vrata zakrivljenih oblika te visoko postavljeni prekidači kontrole prozora. Ili ventilacijski otvori skriveni iza niza prekidača ispod zaslona osjetljivog na dodir. Još jedan zaslon osjetljiv na dodir nalazi se na središnjoj konzoli koji se koristi za pozivanje i upravljanje izbornikom favorita na glavnom monitoru, zumiranju karte ili pisanju slova.

Potonji je na testu radio poprilično loše, a displej je mahnito treperio tijekom vožnje. Usput, šteta je što pametni monitor osjetljiv na dodir ne podržava navigaciju izbornikom kao što to čini touchpad prijenosnog računala u Mercedesu.

Općenito, DS je u redu za korištenje, uz pomoć fizičke tipke za početnu stranicu i prilagodljive početne stranice, ali ima dosta nelogičnosti kao što su klima-uređaj i grijanje upravljača koji su skriveni u podizbornicima. Jednako tako i masažna se sjedala pokreću u nekom drugom podizborniku. Osim toga, tu je i kontrola klime putem zaslona osjetljivog na dodir, što uvijek spominjemo da nikako nije najsretnije rješenje, a koje se sve češće nalazi na novim modelima.

Unos odredišta navigacije putem glasovne kontrole mogao bi zahtijevati više finog podešavanja. Sustav ne postavlja pitanja, već postavlja kao cilj, bez potvrde, sve što je (pogrešno) razumio. Kada je navigacija pokrenuta, možete jasno vidjeti rutu na monitoru jer čak i uz srednji paket opreme potporu pruža natprosječni head-up zaslon na vjetrobranskom staklu.

Jako pametno – kao i kod Opel Astre, visina HUD-a se podešava pomoću prekidača za podešavanje bočnih ogledala. Neovisno o odabranoj liniji opreme, DS 4 se puni snagom do 7,4 kW, ali samo jednofazno, tako da bi vam kod kuće trebao wallbox od 22 kW. Baterija kapaciteta 12,4 kWh puna je za nešto više od dva sata. To je dovoljno za najmanje 42 kilometra vožnje u električnom načinu rada.

DS ubrzava lošije od svoja dva konkurenta, ali je vožnja gradom iznimno komforna. Francuz također malo zaostaje u hibridnom načinu rada, iako ima najsnažniji motor s unutarnjim izgaranjem od 181 KS (A3: 150 KS, A-klasa: 160 KS). Ovdje se najviše osjeti prazna baterija, pa maksimalna brzina pada na 200 km/h umjesto deklariranih 233 km/h. Kao i kod svih, baterija uvijek ima dovoljno snage za podršku pri pokretanju. Svi oni to rade vrlo učinkovito, no DS-u to uspijeva najharmoničnije uz automatski mjenjač s osam stupnjeva prijenosa.

Audi – troši najmanje, a sprinta najbrže

A3 nije samo očito najbrži u električnom načinu rada, već je i jedini koji omogućuje ručnu izmjenu stupnjeva. Kako bi mogao spontano koristiti svoju sprintersku snagu, lopatice moraju biti pravilno korištene, jer u automatskom načinu rada mjenjač promptno odabire viši stupanj prijenosa, što produžuje međusprinteve.

Za rekuperaciju, s druge strane, nudi samo automatsku funkciju koja se može deaktivirati, a koja uzima u obzir promet ispred vas, no ne i ograničenje brzine. Tada, primjerice, nedostaje velika funkcija komfora, jer se granica od 40 km/h ne može održavati papučicom gasa pri spuštanju nizbrdo. Može se koristiti adoptivni tempomat, no to neće biti toliko ležerno.

Opcijska sportska sjedala, koja izuzetno dobro podupiru i drže tijelo posebno u donjem dijelu ramena, pružaju veliku dozu udobnosti. Osim lumbalne potpore, sjedala se u testnom automobilu podešavaju ručno, što se čak odnosi i na nagib sjedala putem poluge, ali ne i na integrirane naslone za glavu. Središnji naslon za ruku, koji se može naginjati i produljivati, dodatno povećava udobnost sjedenja u kojoj mogu uživati i putnici straga na vrhunski dizajniranoj klupi.

Sportback je na začelju kada je u pitanju punjenje, jer unatoč snazi od 3,6 kW (prema tvorničkim podacima), potrebno je više od četiri sata da se napuni baterija kapaciteta 13 kWh. Na testu A3 s jednim punjenjem može prijeći 47 km, a uz to s praznom baterijom troši otprilike najmanje na našoj testnoj ruti (7,2 l/100 km). Ako želite, također možete rezervirati snagu za ‘E-mode’ putem infotainmenta ili je generirati preko turbo četverocilindraša, što je inače moguće samo u DS-u. Mercedes nudi samo funkciju putem navigacijskog sustava za vožnju, što je po gradu više moguće električno.

Njegovom infotainmentu nedostaju rotirajući kontroler i pravi početni gumb, ali struktura brzo dobiva na intuitivnosti. Prilagodljiva traka za izravni odabir i izbornici s pločicama u tom smislu mnogo pomažu. Vrlo je lako kontrolirati zvuk putem valjka na upravljaču, na kojem se može zumirati i digitalna navigacijska karta.

Mercedes – najveći e-doseg, najbrže punjenje

A-klasa pruža najveću raznolikost kontrola s prekidačima za izravni odabir i središnjom dodirnom podlogom te početnim zaslonom. Glavni prekidač izbornika je također dostupan u manjoj verziji i na upravljaču. Iako su dodirne podloge manje jednostavne za korištenje, od pomoći su u vožnji, kao i dobro funkcionirajući glasovni asistent koji govori korisne stvari, ali i zbija šale. Citiramo: „Kako se zove svinja koja igra tenis? Samprase.”

A kakav je kompaktni PHEV na brzom punjaču? Pobjedu na njemu odnosi upravo Mercedes, jer podržava CCS-priključak za DC punjenje kao jedini u ovoj klasi. Preduvjet je snažniji AC-punjač koji puni u dvije faze snagom od 7,4 kW. Baterija od 15,6 kWh na testu je bila dostatna za 54 kilometra, ali u spremnik benzina stane samo 35 litara (A3, DS 4: 40 l). Na punionici na autocesti baterija se potpuno napuni za 33 minute uz najvišu snagu punjenja od 24 kW.

Na putu do tamo A 250e u hibridnom načinu rada potvrđuje da ubrzava nešto brže od A3, ali i dosta buči svojim 1,33-litrenim četverocilindrašem. Osim toga, njegova sprinterska sposobnost je malo bolja kada je baterija prazna – iako to oba automobila uspijevaju na ravnom s više strpljenja u rasponu od oko 220 km/h, pri čemu Benz ipak gubi manje brzine na uzbrdici.

Audi A3, koji je osmišljen da bude malo izravniji i ima više trakcije, općenito se vozi sportskije i ima dobro podešenu papučicu kočnice za jedan plug-in. Vrlo dobro kombinira prijelaze između rekuperacije i samog kočenja. Dobra je vijest da se, osim povremeno čudnih zastoja u rekuperaciji, svi testni automobili, uz više ili manje prakse, mogu zaustaviti bez trzaja. Najbolji rezultat kod vrlo dobrih performansi kočenja postiže A-klasa koja se pri brzini od 100 km/h potpuno zaustavi unutar 34,6 metara.

Kada je pak riječ o vožnji, najvjerojatnije će si priuštiti najmanje nedostataka, ali nije da ih nema. Kad je baterija pri kraju, softver voli pokrenuti hladni motor s unutarnjim izgaranjem pri 4000 o/min s umjerenim položajem papučice gasa. Osim toga, A 250e se ponekad malo otkotrljao unazad tijekom manevriranja na nagibu kada je bio zauzet odabirom pogona. Inače održava uzorite hibridne manire, a u e-načinu rada ima pet intenziteta rekuperacije, koji se mogu odabrati pomoću ručice mjenjača – ali to košta nadoplate.

Iako to cijene testnih automobila s početnim paketima opreme ne pokazuju, kada se dodatno opreme sličnim dodacima Mercedes će biti najskuplji. Audiju A3 zamjeramo previše jeftine plastike u unutrašnjosti, dok je interijer u DS-u i više nego zadovoljavajući kada su u pitanju materijali. A tu je i bogata oprema gdje je DS obogaćen matrix-svjetlima, mnogim sustavima asistencije, kožnom unutrašnjosti, adaptivnim ovjesom te mnoštvom drugih dodataka. To ga ne stavlja u vrh poretka u ovom usporednom testu, upravo suprotno, ali svoju testnu premijeru u neku ruku ipak završava pozitivno. Pruža dosta DS-šarma i udobnost bez suočavanja s bilo kakvim bitnim nedostacima. No da bi se zaista mogao nazvati premiumom, potrebno je više od ovoga. Mnogo više.

ZAKLJUČAK:

1 Mercedes A 250e

A-klasa spaja najveći e-raspon i najbolji hardver za punjenje sa snažnim, ali ne uvijek harmoničnim pogonom. Postoje razne mogućnosti rekuperacije i odlikuje ga općenito vrlo dobar rad.

2 Audi A3 SB 40 TFSI E

Najsnažniji e-sprinter nudi najbolju upravljivost i dinamiku vožnje, s pristojnim dosegom u e-načinu rada. Ipak, ponekad amortizira kruće nego što bi trebalo, a najsporije se puni.

3 DS 4 E-Tense 225

DS 4 u startu košta gotovo 4000 eura više od Audija i čak 6700 eura više od Mercedesa! Uglađeni hibridni pogon pridonosi komforu vožnje, a veseli i bogata oprema koja dolazi već od početnih paketa. Straga je za putnike nešto tješnji.