24h Dacia Duster on-off road

ON ROAD

1056 kočenja s oko 140 km/h na oko 50 km/h
844 km vožnje na pravcu s papučicom gasa stisnutom do kraja
157 km vožnje na pravcu pod kočenjem
197 km vožnje pod utjecajem G-sile (zavoj)

OFF ROAD

250 zarona u vodu dubine 40 cm
4000 metara vožnje kroz vodu
250 uspona i silazaka uz brdo 25/26 stupnjeva
250 prolazaka preko twistera
6000 m iznimno stresnog terena visoke amplitude (twister)
3750 m vožnje po bočnom nagibu
117 km vožnje po blatu

Onaj ‘tanki’ trenutak, ona sekunda u kojoj stiže poziv na vožnju, u ovom poslu znači najveću euforiju. Tad, uz faktor iznenađenja i nasrtaj mašte, iščekivanje, često treba donijeti bistru odluku – i to najčešće odmah. Ići na vožnju ili ne, jesi li uzbuđen, koliko te to veseli i što ćeš napraviti tamo? Sve možeš, samo nemoj otići na vožnju ‘preko volje’. Tako je i ovaj put stigao poziv, ali malo drukčiji…

Taman smo se vratili s maratonskog putovanja Dusterom od Crnog mora, a bili smo i u Ateni na premijernom predstavljanju treće generacije. Međutim, kolega Mladen Alvirević iz srpske SAT Media Grupe uključio nas je u nešto sasvim posebno. Glavni glumac je Duster, a tema 24 sata vožnje po pisti te poligonu za off-road. I to je zapravo prvi takav test na svijetu jer dosad još nitko nije u toj mjeri kombinirao asfalt i zahtjevan teren sa serijskim autom. Odgovor: „Da može. Naravno. Što god treba!“ Svi koji vole istraživati i testirati aute, automatski shvaćaju o čemu je riječ.

Dečki polako, pomalo…

Ideja je bila sljedeća. Vozit ćemo Duster pola sata po pisti Navak, po jednom dijelu kruga dugom 2275 metara, pa zatim pola sata po poligonu za off-road koji se spaja s pistom i dug je 785 metara. I tako 24 sata. Nema stajanja, a svakih pola sata staza se mijenja kako bi se Duster asfaltom i teškim terenom vozio u istim vremenskim uvjetima. “Nemojte tražiti granicu, čuvajte kočnice na stazi. Ovo nije utrka već test izdržljivosti…”, ponavljao je organizator Mladen gledajući u nas Balkance. Tu su bili kolege iz Slovenije, BiH, Crne Gore, Makedonije… Znao je dobro, ma svi smo znali, da će svatko barem nekoliko krugova podići tempo da malo osjeti auto i razbudi se. Ali, tako je to, jer drukčiji vozači ni ne mogu raditi ovaj posao. I nema tu puno filozofije. Duster 1,5 dCi s pogonom 4×4 stajao je spreman, a dobio je kameru i GPS-telemetriju Vbox. Veliki sat s odbrojavanjem počeo je u deset sati ujutro, što je značilo da će vožnja biti gotova sutra odmah nakon doručka. Mi ćemo si još odspavati, ali se Dusterov motor neće ugasiti. Krećemo…

Posao za triatlonce

Zgodna je to staza. Ima dva duga pravca na kojima smo lovili od 120 do 145,41 km/h (kaže V-box), malu šikanu te dva velika zavoja koji se prolaze sa 75 do 90 km/h. U pola sata vožnje prvi je vozač, kolega Barzov iz Makedonije, na pisti odmah natukao 22 kruga, pa se izvukao na teren koji nije turistička vožnja kroz kukuruz i dvije lokve vode. A ne, budući da je riječ o poligonu, to je bio najteži teren koji Duster u svakodnevici može podnijeti. Zašto? Nakon dugog blagog travnatog zavoja (padala je kiša) koji je odmah palio ESP-elektroniku i kočnice, ali i uključivao diferencijal, počeo je pravi ispit. Ozbiljan bočni nagib, pa klackalica gdje se uvijek jedan kotač odvaja od podloge, pa ozbiljno blato… Potom se Duster morao uspeti na strminu, proći kroz vodu duboku oko pola metra, pa zatim pasti niz strminu. Sve to u oko 800 metara Duster je ponavljao bez stanke pola sata te u prosjeku napravio 10-ak krugova. Štošta je moglo poći po zlu. Stari ili loši terenci bi brzo počeli škripati zbog iznimnog torzijskog naprezanja karoserije, kočnice bi smrdjele zbog lošeg rada ESP-a, voda lako može probiti do elektronike – što i jest bio problem na prvoj generaciji Dustera koji tehnički može voziti vodom dubine do 80 cm.

Koncentrirano stanje transa

Tko nikad nije vozio utrku izdržljivosti ili slično, teško može shvatiti atmosferu. Prvi krug po stazi prolazi u snimanju situacije, pa i sljedećih pet. Potom se vozač opušta i počinje gledati auto, a ne stazu, da bi na kraju tražio savršenu putanju. Tek tad se otkrivaju mane auta, što je nedvojbeno dobro za test. I tu se ponovno vidi da bi ekran na Dusteru mogao biti na još višem mjestu. No vidi se i da se kočnica uvijek dobro dozira, da je vozačka pozicija sasvim dobra i da je Duster pravi maratonac. Počeli smo ga stiskati i tražiti granicu po zavoju. Jer, to nije auto koji se inače vozi po pisti. I baš zato, riječ je o čudesno pitomom autu koji je maksimalno stabilan. Shvatili smo u lovu na svoj najbrži krug, koji je šutke lovio svatko od nas na stazi. Duster je po kišnoj stazi fino popuštao putanju te gradio brzinu. Taman kad je postalo zabavno, trebalo je sići na teren… Test od 24 sata, očigledno, proći će ili pod punim gasom ili kočnicom.

Dvjesto prolazaka kaljužom

Prva vožnja bila je posve drukčija od posljednje noćne. Najprije smo bili oprezni i s uključenom elektronikom polako napipavali blato na terenu. Samo da se ne zaglavimo u kaljuži kojom smo tijekom testa prošli točno 250 puta. Znate li što od blatnog puta, koji je u početku imao deset centimetara duboke kolotrage, ostane nakon 100 kišnih prolazaka autom? Eurokrem s nekoliko putanja na kojima se nećete zaglaviti. Samo, kad-je-bal-nek-je-bal – idemo se voziti – a mislim da su tako razmišljali i drugi vozači. Počelo se voziti s isključenim ESP-om na terenu, blokiranim diferencijalom te pregršt gasa. Duster je tad vjerojatno izgledao kao auto na reliju Dakar. Znatno više je išao bočno nego ravno, ali je i osmijeh vozača bio kudikamo veći. Obične serijske zimske gume narezale su blato na najsitnije komade, ali su se i dovoljno brzo praznile za sigurnu vožnju bez gliba. Danas samo znam da se na izletu ne bi vozio takvom kaljužom, jer bi bio siguran da ću se zaglaviti.

Prvi kvar za sreću

Zasjeli smo u urede pokraj staze, svjetla sa staze su svake dvije minute pokazala da Duster vrti krugove. A zatim, nenadani izlazak sa staze. Dva Techlinera iz Renaulta (Dacije) spremno su skočila, nakon što su pročitali cijeli Internet i odigrali prvenstvo na stolnom nogometu. Sve nas je zanimalo? Ali, nema senzacije, jer su jedino brisači prestali raditi. Zašto? Vjerojatno jer je sustav kontrolirao protokole, pa je primijetio neko opterećenje – možda zbog predugog rada brisača po staklu s blatom – pa ih je isključio. I to je dobro, jer loša bi elektronika cijeli auto ponekad bacila u sigurnosni mod. Ovako su samo brisači utihnuli, a vožnja nije patila. Reset sustava i ponovno su se upalili, a usput je doliveno i goriva. Do jutra nas Duster više nije razbuđivao, već je poput strpljiva radnika na traci odradio sva vremenska doba, jer temperatura nam je s plus deset pala i na debelo ispod ništice, a nakon kiše je počeo padati i snijeg. Kočnice su se malo počele čuti, i jednu smo plastiku otkinuli na terenu, a po svemu ostalom – nakon što je opran – na Dusteru se nije vidjelo da je upravo odradio maratonski on-off road test. Eto, to je kvaliteta današnjih automobila za sve koji se kunu u Golf dvojku – koji bez sitnih intervencija to nikad ne bi mogao odraditi. Bravo Dacia! Bravo Balkanci!